Europi i Hrvatskoj predstoji nekoliko desetljeća u kojima će se u potpunosti transformirati energetski sektor što će rezultirati dostupnijom, sigurnijom i kvalitetnom energijom te dovesti do umanjenja emisije stakleničkih plinova. Ostvarenje ovih ciljeva Hrvatska će provesti kroz rastuću, fleksibilnu i održivu proizvodnju energije, uz pozitivne posljedice pada uvozne energije, porasta domaće energije, te balansiranja sadašnjih proizvodnih kapaciteta na način da se isti obnavljaju novim, ekološki prihvatljivijim tehnologijama koje emitiraju manje emisije stakleničkih plinova. Važnu ulogu u ostvarenju ciljeva ima i ulaganje u energetsku infrastrukturu kao i proširenje prijenosne mreže na regionalnoj i nacionalnoj razini te poticanje mjera energetske učinkovitosti. Ipak, jednu od glavnih odrednica u transformaciji energetskog sektora čini potreba za kontinuiranim povećanjem proizvodnje energije iz obnovljivih izvora energije (OIE), te dalje unaprjeđenje tržišnim tehnologijama koje prvenstveno koriste energiju sunca, vode i vjetra, te drugih OIE. Ostvarenje ciljeva energetske tranzicije prema niskougljičnoj energetici predstavlja velik izazov ne samo za energetski sektor, već i za vezane sektore poput prometa, industrije te obrazovanja. Premda zacrtani ciljevi sežu do 2050. godine nužno je kontinuirano provoditi aktivnu provedbu zadanih ciljeva kako bi se ostvario predviđeni učinak. Jedna od najzahtjevnijih zadaća biti će smanjiti emisiju stakleničkih plinova na način da se smanji udio fosilnih goriva u ukupnoj potrošnji energenata pazeći pri tome na značajan udio gospodarski ovisnih sektora o fosilnim gorivima u ukupnom udjelu potrošnje energije. Prelazak mora biti postupan kako bi se izvršila pozitivna prilagodba vezanih sektora koja će uz postupan prelazak na tehnologije OIE, uzročno posljedično rezultirati smanjenjem emisija i lako dostupnom domaćom energijom. Takav način transformacije predviđa sveobuhvatne promjene u svim razinama društva, kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj razini. Orijentacija na niskougljičnu energetku traži sveobuhvatan pristup kako sa političkog tako i sa društveno ekonomskog i tehničkog aspekta. Tranzicija se pomiče od dominantnih energetskih čimbenika prema građanima i lokalnoj zajednici, u kojoj potonja postaje ravnopravni partner4 državnim institucijama i generator projekata energetske učinkovitosti i OIE te nezaobilazan činitelj realizacije poduzetničkih ideja i produžena ruka njihove provedbe.