Osiguranje se jednom od definicija definira kao ekonomski instrument kojim određena osoba zamjenjuje određenu svotu premije za relativno veliki i neizvjestan financijski gubitak. Rizik se smatra osnovnim činiteljem, osnovnom pretpostavkom, bez čega osiguranje ne bi moglo postojati. Poslovni rizici društava za osiguranje su rizici pribave, operativni rizici, investicijski rizici i reosigurateljni rizik. Ugovori o osiguranju su ugovori o naknadi štete te se svi temelje na načelu osigurljivog interesa. Premija osiguranja je cijena osiguranja koju osiguratelj naplaćuje od ugovaratelja osiguranja za preuzimanje rizika. Premija osiguranja se sastoji od tehničke ili čiste premije i dodatka na premiju osiguranja. Sudionici u osiguranju mogu biti ugovaratelj osiguranja, osiguranik, korisnik osiguranja, osiguravatelj, reosiguravatelj, zastupnik u osiguranju i posrednik u osiguranju. Ugovaratelj osiguranja je pravna ili fizička osoba koja s osiguravajućim društvom sklopi ugovor o osiguranju. Osiguranik je osigurana osoba. Korisnik osiguranja je pravna ili fizička osoba koja ima pravo na naknadu temeljem ugovora o osiguranju ukoliko nastupi osigurani slučaj. Osiguravatelj je pravna osoba koja na tržištu osiguranja pruža uslugu osiguranja odnosno obavlja poslove osiguranja. Reosiguratelj je pravna osoba koja obavlja poslove reosiguranja. Posrednik u osiguranju je fizička osoba koja posjeduje odgovarajuću dozvolu Agencije za poslove posredovanja u osiguranju i reosiguranju. Jedan od kriterija razlikovanja vrsta osiguranja je podjela na neživotna i životna osiguranja. Najčešća životna osiguranja su osiguranja za slučaj smrti i osiguranje za slučaj življenja.