Kontroling je poslovna funkcija čiji je temeljni zadatak osigurati pravovremene i pouzdane informacije, koje će u obliku poslovnih pokazatelja pružiti stručnu podršku menadžmentu pri donošenju odluka. Iz prvotne vezanosti uz računovodstvo, prošavši nekoliko stupnjeva razvoja, izrastao je u samostalnu poslovnu funkciju koja je pronašla mjesto u gotovo svakoj većoj organizaciji. Osnovni oblici kontrolinga jesu strateški i operativni, pri čemu je strateški orijentiran na dugoročno planiranje, dok je operativni usredotočen na kratkoročno i srednjoročno planiranje. Premda djeluje kao zasebna poslovna funkcija, ostao je povezan sa srodnim funkcionalnim područjima kao što su računovodstvo i revizija, a koja se međusobno mogu vrlo uspješno nadopunjavati. Sa svojim specifičnostima, kontroling zahtijeva i menadžere s posebnim znanjima i vještinama, koji će biti u mogućnosti maksimalizirati koristi i prednosti outputa samog kontrolinga. U tom kontekstu govori se o ulozi kontrolera u organizaciji, kao o osobi koja bi trebala posjedovati brojne vještine, kako bi mogla kvalitetno koordinirati funkciju kontrolinga s ostalim funkcijama u organizaciji. U današnjim suvremenim uvjetima poslovanja pojavljuju se i neke suvremene koncepcije kontrolinga, kao što su krizni kontroling i kontroling vezan uz održivi razvoj. Bez obzira na to o kojem je konceptu riječ, osnovni principi kontrolinga ostaju koordinacija i integracija. Instrumenti kojima se kontroling služi su brojni, a neki od najčešće korištenih su sustavi ranog upozorenja, te ABC i SWOT analiza. Koji će se instrumenti koristiti, ovisi o samoj organizaciji i njezinim potrebama i ciljevima. Kontroling je u velikim svjetskim poduzećima odavno postao realnost, dok u hrvatskim poduzećima još ima puno prostora za njegovo uvođenje i razvoj.