Za tržište se može reći kako je ono glavni pokretač ekonomije, odnosno gospodarstva svake zemlje. Najjednostavnije ga je definirati kao mjesto na kojem se susreću ponuda i potražnja. Na tržištu dobara postoje četiri tržišne strukture, a to su savršena konkurencija, monopol te nesavršena konkurencija u koju se ubrajaju oligopol i monopolistička konkurencija. Kao dva krajnja oblika tržišnog stanja navode se savršena konkurencija i monopol. Savršena konkurencija predstavlja tržišno stanje kod kojeg je na strani ponude velik broj ponuđača, ali i potrošača proizvoda i usluga. S druge strane, monopol predstavlja oblik nesavršene konkurencije, odnosno tržišno stanje kod kojeg se na strani ponude nalazi samo jedan ponuđač, a na strani potražnje, uglavnom, je veći broj potrošača. Monopol je zapravo tržišna struktura kada postoji samo jedan proizvođač, odnosno ponuđač proizvoda i usluga te nema potencijalnu konkurenciju. Savršenu konkurenciju karakterizira veliki broj proizvođača jednog dobra, veliki broj kupaca, neograničena mobilnost inputa, outputa i poduzeća, potpuna informiranost svih sudionika o cijenama i sl. Jedna od, moglo bi se reći samo u teoriji postojećih, tržišnih struktura svakako je savršena konkurencija. Realnija tržišna struktura od savršene konkurencije, sigurno je nesavršena konkurencija, odnosno monopolistička konkurencija ili oligopol. Oligopol je vrlo zanimljiv za izučavanje jer u toj tržišnoj situaciji postoji nekoliko poduzeća koja mogu putem vodstva cijena ili putem tajnog sporazuma postići monopolsku cijenu. U monopolističkoj konkurenciji postoji veći broj i poduzeća i kupaca, a glavno obilježje je diferencijacija proizvoda. Na tržište monopolističke konkurencije slobodno se ulazi.