Sve suvremene države kao imperativ u obavljanju poslova javnog sektora naglašavaju transparentnost svih procesa poslovanja, a ona se postiže kontinuiranom revizijom. U Republici Hrvatskoj interna revizija je još relativno mlada profesija, dok se u zapadnim zemljama ona promatra kao segment koji povećava efikasnost poslovanja. Institut internih revizora (IIA) u SAD-u osnovan je 1941. godine, dok je u Republici Hrvatskoj, Hrvatski institut internih revizora (HIIR) osnovan tek 2006. godine. Vlada Republike Hrvatske je 1995. godine donijela odluku da sva javna poduzeća podliježu internoj reviziji. Proces provedbe interne revizije u javnom sektoru Republike Hrvatske propisan je od strane Ministarstva financija i to Pravilnikom o unutarnjoj reviziji u javnom sektoru, a Ministarstvo je objavilo i niz drugih dokumenata koji se nadovezuju na Pravilnik, kao što je Priručnik za unutarnje revizore. Postoje različite podjele revizije, no osnovna podjela razlikuje državnu reviziju, internu reviziju i eksternu reviziju. Državna revizija se provodi u svrhu kontrole korisnika državnog proračuna. Eksternu reviziju u poduzećima provode neovisni i ovlašteni revizori, dok internu reviziju provode zaposlenici poduzeća. Hrvatska je ustrojila i tijela zadužena za pripremu i provedbu unutarnje revizije u javnom sektoru, a to su Središnja harmonizacijska jedinica Ministarstva financija i Vijeće za unutarnju financijsku kontrolu u javnom sektoru. Interni revizori izrađuju strateški plan za trogodišnje razdoblje te godišnji plan revizije za narednu godinu, a u njima su sadržani predmeti revizije, obuhvat poslova revizije, tehnike njihova provođenja, potrebno vrijeme i ljudski resursi. Na primjeru godišnjeg plana revizije Grada Zagreba za 2017. godinu prikazani su i pojašnjeni navedeni elementi.