U radu se istražuju izazovi regionalnog razvoja pred kojima se nalazi Republika Hrvatska u drugom desetljeću dvadeset i prvog stoljeća. Kroz istaknutu temu nastoje se ispitati izazovi suvremene regionalne politike i regionalnog razvoja, odgovornost kreatora regionalne politike i svih uključenih aktera. Danom području istraživanja pristupljeno je kroz različita, znanstveno i stručno utemeljena, gledišta i metodološki raznoliko ispitivanje. Trebalo je isprva izazove regionalnog razvoja interpretirati u okvirima regionalne ekonomije kao ekonomske discipline koja je posvećena proučavanju fenomena regije i njenog razvika. Na teorijsku postavku nadograđeno je razmatranje suvremenih regionalnih politika - podrobnije se razmatra regionalna politika Europske unije usmjerena ka koheziji članica (u čemu treba tražiti prostora i za razvoj hrvatskih regija), nakon čega slijedi preispitivanje regionalne politike u Republici Hrvatskoj. Pored toga što se daje povijesno sagledavanje regionalizacije u Republici Hrvatskoj, te upoznaje s izravnim problemima hrvatskih regija, stanje se nastoji aktualizirati povezivanjem s reformama koje su implementirane u vremenu približavanja standardima europske regionalne politike. Potom dolazi poglavlje u kojemu je raspravljeno o mogućnostima reformiranja javne politike zarad poboljšanja položaja hrvatskih regija pomoću općih reformskih zahvata, putem uspješnih primjera regionalnog razvoja europskih zemalja, ali i kroz paradigmu "nove ekonomije". U konačnici, zaključak nastoji pružiti krajnji odgovor na istraživačko pitanje: kako u doba "nove ekonomije" i "novog regionalizma" pristupiti izazovima oblikovanja regionalne ekonomije, ali i razvoja regije kao cjeline?