Iako se fiskalna politika mijenja, svaka zemlja ovisno o svojim specifičnostima vodi takvu fiskalnu politiku koja je u skladu sa ciljevima gospodarstva uopće, što prvenstveno uključuje rast bruto domaćeg proizvoda. O fiskalnoj politici se govori sa posebnom pažnjom i naglaskom otkada jača međunarodna trgovina, odnosno država(e) jača(ju) i napreduje(ju) u međunarodnim razmjerima. Time fiskalna politika postaje sve aktualnija. U Republici Hrvatskoj fiskalna politika se suočava sa problemima koji su vezani uz kvalitetno provođenje. Fiskalna politika je usmjerena na iscrpljivanje fiskalnih kapaciteta države čime ona dijelom ispunjava politiku preraspodjele dohotka, ali ne i stabilizacijsku i razvojnu. Fiskalna politika ne smije zanemariti izvoz, koji je važna komponenta platne bilance. Veoma je važno precizno odrediti fiskalnu politiku te njen vijek trajanja, odnosno potrebno je odrediti što se želi postići fiskalnom politikom. Ako se žele poboljšati tekuća gospodarska kretanja riječ je o kratkoročnom aspektu fiskalne politike, dok je dugoročna orijentirana na održivu stopu BDP-a i povećanje potencijalnog outputa. Kao dugoročni fiskalni cilj navodi se i poticanje gospodarskog rasta i razvoja čime jača i konkurentnost države. Dugoročno gledano u prilog kvalitetne fiskalne politike govore i intervencije u preraspodjeli dohotka. Fiskalna politika kao takva najvećim dijelom je zaokupljena punjenjem proračuna. Moglo bi se reći da zanemaruje stabilizacijske ciljeve gospodarstva, no zašto je to problem i kada predstavlja problem? Problem je kada proizvodnja i izvoz s jedne strane ne rastu očekivanim stopama, a sa druge strane uvoz konstantno raste. Osim toga javlja se i dodatni problem velike stope nezaposlenosti. Temeljna misao vodilja kod definiranja fiskalne politike trebala bi biti kako pokrenuti gospodarski rast u Republici Hrvatskoj i da li je to moguće primjenom kvalitetne fiskalne politike? Zasigurno postoji rješenje, barem na dio problema u fiskalnoj i monetarnoj politici države.