Abstract | Turizam kao masovni fenomen kretanja ljudi i promjene stalnog mjesta boravka motiviran
odmorom i rekreacijom kao glavnim motivom, ali i pod utjecajem i međudjelovanjem i drugih
motiva i čimbenika u uvjetima digitalnog okruženja dobiva niz novih obilježja. S jedne strane
turisti kao kupci i potrošači dobivaju moćno sredstvo u donošenju odluka o kupnji integralnih
turističkih proizvoda (odabira šireg i užeg turističkog odredišta i konkretnog ugostiteljskog
objekta) te brojnih parcijalnih turističkih proizvoda i usluga. Raspoloživost informacija u
aktualnom digitalnom okruženju dobra je osnovica za racionalno odlučivanje i sjedne strane
ubrzava proces odlučivanja (traženje informacija, procjenu alternativa i samu odluku), dok s
druge strane, zbog brzine komunikacija i interakcije s turističkim subjektima, odlaže izvršenje
odluke. Istodobno, turisti raspolažu i brojnim drugim informacijama koje su u funkciji njihove
sigurnosti i zaštite pri dolasku i boravku u nekom turističkom odredištu. Gospodarski subjekti
s druge strane imaju na raspolaganju brojne nove načine umanjivanja poteškoća zbog prostorne
distance sa potencijalnim tržištem prvenstveno u smislu interaktivne komunikacije i
dogovaranja transakcija.
Potrošač je u središtu poslovnog svijeta u današnjem gospodarstvu a osobito u turizmu. Količina
i kvaliteta robe i usluga procesiraju se prema potrebama potrošača. Egzistencija i napredovanje
bilo kojeg poslovnog subjekta ovisi o zadovoljstvu potrošača. Unatoč činjenici da je važnost
potrošača široko priznata, oni su ponekad lišeni njihovih prava i privilegija i podvrgnuti
raznovrsnim eksploatacijama. Primjerice, iskorištavanje u obliku manje težine i mjere, loše
kvalitete proizvoda, opskrba lažnim dobrima, isporuka robe koja nije naručena i sl. No, ne samo
to, već i sumnjivi i lažni oglasi od strane proizvođača kako bi privukli potrošače. Zbog potonjeg
u suvremenom društvu značajnu ulogu ima zaštita potrošača. Zaštita potrošača znači zaštitu
potrošača od njihovog iskorištavanja nepoštenom trgovinskom praksom proizvođača /
prodavača. U stvari, pružanje odgovarajuće zaštite temeljnih prava i interesa potrošača,
oslobađanje od eksploatacije i stvaranje svijesti potrošača o njihovim pravima.
Turizam ima brojne značajke koje čine mehanizme zaštite potrošača bitnijima nego u drugim
industrijama, ali istovremeno čine takve mehanizme manje učinkovitim. Primjerice, zbog
veličine turističkog tržišta i pod pritiskom nemogućnosti uskladištenja turističkog proizvoda,
marketinški stručnjaci neprestano iznalaze nove načine utjecaja na ponašanje brojnihsegmenata
turističkog tržišta. Ove metode mogu biti društveno neprihvatljive (primjerice,
zavaravajuće oglašavanje, agresivne prodajne metode i sl.), a davatelji usluga pritom mogu
zlorabiti nemogućnosti provjere i iskušavanja usluge prije kupnje i poziciju jače ugovorne
strane radi nametanja nepovoljnih uvjeta ugovora (primjerice, isključenje ili ograničenje
odgovornosti kod adhezijskih ugovora). Ove se značajke odnose na različite nestabilnosti
svojstvene turizmu: različita okruženja na turističkim odredištima, dinamika turističke
industrije, povećana složenost proizvoda, iskrivljene informacije, promjene potrošačkih
vrijednosti i očekivanja te utjecaj tehnoloških promjena. Priroda turizma kao dominantno
uslužne industrije čini ga osobito ranjivom prema mnogim i različitim vrstama vanjskih šokova
koji utječu na potražnju i opskrbu. Globalna turistička industrija redovito doživljava krize poput
terorističkih napada, političkih nestabilnosti, ekonomskih recesija, prijetnje biosigurnosti,
pandemije, promjene u okolišu i prirodne katastrofe (Ritchie, 2004). Ove promjene u
upravljanju teoretičari nazivaju "udaljeni okoliš" (Dwyer, Edwards, Mistilis, Scott,Roman,
2009.) koje ometaju turističko ponašanje kao i lanac nabave i distribucije operatora, s štetnim
posljedicama na sve dionike turizma. Nadalje, u turističku ponudu uključeni su brojni davatelji
usluga iz različitih djelatnosti s kojima turist često nije u direktnom ugovornom odnosu, već
njihove usluge koristi temeljem ugovora s posrednikom, u pravilu turoperatorom ili turističkom
agencijom. Osim toga, turistička putovanja su vrlo često međunarodnog karaktera, što znači da
turist ne poznaje zemlju, pravo ni običaje zemlje davatelja usluga u kojoj privremeno boravi.
Zakoni o pravima potrošača razvijeni su u mnogim zemljama. Promicanje prava potrošača,
prosperitet i dobrobit temeljne su vrijednosti Europske unije, što se odražava i u njezinim
zakonima (Europska unija, 2007.). U interesu je dionika turizma na globalnoj razini da
zakonodavstvo o zaštiti potrošača bude učinkovito u povećanju povjerenja turista u stvaranje
transakcije unutar svog odredišta s obzirom na njegov potencijal i na povećanje konkurentnosti
odredišta (Dwyer i Kim 2003; Greenwood i Dwyer, 2013). Međutim, iako se zakonodavstvo o
zaštiti potrošača u bilo kojem odredištu odnosi na turizam kao potrošačku aktivnost, dodatnu
pažnju treba obratiti na njegovu važnost u kontekstu turizma u širem smislu. Svjetska turistička
organizacija (UNWTO) je potvrdila bitnu potrebu za učinkovitim, dosljednim, fer i razumnim
okvirom za zaštitu potrošača turizma (UNWTO, 2013). Prijedlog je razvoj globalnog pravnog
okvira za zaštitu turista. Prijedlog se temelji na načelu vodstva odgovornosti za dionike,
UNWTO-ovog Globalnog etičkog kodeksa za turizam (UNWTO, 2001). Iako moralna težina
Kodeksa može biti značajna, kao dobrovoljni, neobvezujući instrument bez pravnih posljedica,
vlade su slobodne odlučiti hoće li svoje odredbe uključiti u nacionalno zakonodavstvo.
Tržište usluga putovanja i turističkih krstarenja obuhvaća razna tržišta, od kojih se svaki
razlikuje po svojoj strukturi, dinamici i tržišnim igračima. Putničke usluge se isporučuju
potrošaču putem složenog multinacionalnog distributivnog sustava koji obuhvaća mnoge
različite tvrtke u različitim sektorima, koje mogu biti osnovane u zemlji ili inozemstvu.
Potrošači u svim zemljama sve više posreduju izravno s dobavljačima u inozemstvu - pogotovo
putem Interneta. Takva kretanja stvaraju nove i ponekad složene teme za zaštitu domaćih
potrošača. Značaj turizma koji ga razlikuje od mnogih drugih oblika potrošnje jest razina i
opseg pred podrške koje zahtijevaju dobavljači. To nameće dodatne rizike financijskog gubitka
turista, u usporedbi s mnogim drugim vrstama potrošnje. To je osobito slučaj kada su uključene
inozemne transakcije. Veća internacionalizacija ponude komplicira dodjeljivanje odgovornosti
pružateljima usluga za gubitke koje su proveli putnici. Navedeno, odredišni menadžeri trebaju
istražiti mehanizme zaštite potrošača koji poboljšavaju ugled reputacije za poštenje u
poslovanju s inozemnim potrošačima. |
Abstract (english) | Tourism as a mass phenomenon of movement of people and change of permanent residence
motivated by rest and recreation as the main motive, but also under the influence and interaction
of other motives and factors in the digital environment acquires a number of new features. On
the one hand, tourists as buyers and consumers get a powerful tool in making decisions about
buying integrated tourist products (choosing a wider and narrower tourist destination and a
specific catering facility) and numerous partial tourist products and services. The availability
of information in the current digital environment is a good basis for rational decision-making
and on the one hand speeds up the decision-making process (seeking information, evaluating
alternatives and the decision itself), while delaying communication due to speed of
communication and interaction with tourism entities. At the same time, tourists have a number
of other information that is in the function of their safety and protection when arriving and
staying in a tourist destination. Economic operators, on the other hand, have at their disposal a
number of new ways to reduce difficulties due to spatial distance with the potential market,
primarily in terms of interactive communication and transaction negotiation.
The consumer is at the center of the business world in today’s economy and especially in
tourism. The quantity and quality of goods and services are processed according to the needs
of consumers. The existence and advancement of any business entity depends on consumer
satisfaction. Despite the fact that the importance of consumers is widely recognized, they are
sometimes deprived of their rights and privileges and subjected to various exploits. For
example, exploitation in the form of less weight and measure, poor product quality, supply of
counterfeit goods, delivery of goods not ordered, etc. But not only that, but also suspicious and
false advertisements by manufacturers to attract consumers. Due to the latter, consumer
protection plays a significant role in modern society. Consumer protection means protecting
consumers from being exploited by unfair trade practices of producers / sellers. In fact,
providing adequate protection of the fundamental rights and interests of consumers, freeing
them from exploitation and creating consumer awareness of their rights.
Tourism has a number of features that make consumer protection mechanisms more important
than in other industries, but at the same time make such mechanisms less effective. For example,
due to the size of the tourism market and under the pressure of the impossibility of storing a
tourism product, marketing experts are constantly finding new ways to influence the behavior
of many segments of the tourism market. These methods can be socially unacceptable (for example,
misleading advertising, aggressive sales methods, etc.), and service providers can
abuse the inability to check and test the service before buying and the position of a stronger
party to impose unfavorable contract terms (for example, exclusion or limitation of liability).
in adhesion contracts). These features relate to the different instabilities inherent in tourism:
different environments in tourist destinations, the dynamics of the tourism industry, increased
product complexity, distorted information, changes in consumer values and expectations, and
the impact of technological change. The nature of tourism as a predominantly service industry
makes it particularly vulnerable to many and different types of external shocks affecting
demand and supply. The global tourism industry regularly experiences crises such as terrorist
attacks, political instability, economic recessions, threats to biosecurity, pandemics,
environmental changes, and natural disasters (Ritchie, 2004). These changes in management
are called by the theorists a “remote environment” (Dwyer, Edwards, Mistilis, Scott, Roman,
2009) that disrupt tourism behavior as well as the supply chain and distribution of operators,
with detrimental consequences for all tourism stakeholders. Furthermore, the tourist offer
includes numerous service providers from various industries with which the tourist is often not
in a direct contractual relationship, but uses their services on the basis of a contract with an
intermediary, usually a tour operator or travel agency. In addition, tourist trips are very often of
an international character, which means that the tourist does not know the country, law or
customs of the country of the service provider in which he is temporarily staying.
Consumer rights laws have been developed in many countries. Promoting consumer rights,
prosperity and well-being are fundamental values of the European Union, which is also
reflected in its laws (European Union, 2007). It is in the interest of tourism stakeholders globally
that consumer protection legislation is effective in increasing tourists ’confidence in creating a
transaction within their destination given its potential and in increasing the destination’s
competitiveness (Dwyer and Kim 2003; Greenwood and Dwyer, 2013). However, although
consumer protection legislation in any destination refers to tourism as a consumer activity,
additional attention should be paid to its importance in the context of tourism in a broader sense.
The World Tourism Organization (UNWTO) has reaffirmed the essential need for an effective,
consistent, fair and reasonable framework for the protection of tourism consumers (UNWTO,
2013). The proposal is to develop a global legal framework for the protection of tourists. The
proposal is based on the principle of leadership responsibility for stakeholders, the UNWTO
Global Code of Ethics for Tourism (UNWTO, 2001). While the moral weight of the Code can be
significant, as a voluntary, non-binding instrument with no legal consequences, governments
are free to decide whether to incorporate their provisions into national law.
The market for travel and cruise services includes various markets, each of which differs in its
structure, dynamics and market players. Passenger services are delivered to the consumer
through a complex multinational distribution system that includes many different companies in
different sectors, which can be established in the country or abroad. Consumers in all countries
are increasingly mediating directly with suppliers abroad - especially via the Internet. Such
movements create new and sometimes complex topics for the protection of domestic
consumers. The importance of tourism that distinguishes it from many other forms of
consumption is the level and scope of pre-support required by suppliers. This imposes
additional risks of financial loss to tourists, compared to many other types of consumption. This
is especially the case when foreign transactions are involved. Greater internationalization of
supply complicates the assignment of liability to service providers for losses incurred by
passengers. As mentioned, destination managers should explore consumer protection
mechanisms that improve the reputation for honesty in doing business with foreign consumers. |