| Abstract | Suvremeni turizam karakterizira izrazita dinamičnost kako u stalnoj ekspanziji broja sudionika
tako i u modalitetima želja turista. Danas su putnici iskusniji i dobro su informirani, imaju više
dostupnih prihoda i više slobodnog vremena za putovanje, pa im tako turizam omogućuje da
pobjegnu iz dnevne rutine uobičajenog okruženja i uranjaju u svijet slobode i novosti. Dakle,
sve više i više turista na svijetu traže konkretna iskustva učenja, a tom ovom nastojanju
gastronomski doživljaj, na vrlo različite načine, igra sve važniji dio. Gastronomski turizam je
razmjerno novi fenomen koji se razvija kao novi turistički proizvod zahvaljujući, između
ostaloga, činjenici da je prema specijaliziranoj literaturi više od trećine turističke potrošnje
posvećeno hrani. Dakle, kuhinja odredišta je tržišni aspekt od najveće važnosti u kvaliteti
turističkog doživljaja.
Hrana i turizam igraju glavnu ulogu u suvremenom gospodarstvu. Hrana je ključni dio svih
kultura, glavni element globalne nematerijalne baštine i sve važnija atrakcija turistima.
Povezanost hrane i turizma također pruža platformu za lokalni gospodarski razvoj, a iskustva u
hrani pomažu brendiranju turističkih odredišta, kao i podršku lokalnoj kulturi koja je tako
privlačnija za turiste.
Gastro turizam tijekom posljednjeg desetljeća širom svijeta dobiva na zamahu iz dva glavna
razloga. Prvo, želja ljudi da otkriju porijeklo hrane, a drugo da otkriju novu hranu i pripremu
hrane. Sve više i više ljudi kreće se u gradove i urbanizacija svjetskog stanovništva se brzo
odvija. Mnogi bogatiji gradski stanovnici sada traže iskustva izvan grada i žele se povezati s
ruralnim zajednicama i lokalnom hranom. Također, mnoga zapadna društva brzo stare. Odrasli
Beby Boomeri u zapadnim društvima obično imaju veće raspoložive prihode i spremni su platiti
više za kvalitetno iskustvo hrane. Oni su opremili svoje domove, uredili svoje vrtove i sad
gledaju na potrošnju novca na drugačiji način. Kupuju manje po kupovnoj posjeti, ali češće se
hrane vani, pa su stoga izloženi raznovrsnoj zanimljivijoj i izazovnoj hrani. Ovo starenje
stanovništva traži ono što turistička industrija naziva "mekim" turizmom. To je turizam gdje
postoji iskustvo učenja a pod takvu vrstu iskustva može se svrstati i „iskustva nove hrane“ ili
gastronomski turizam. Turisti žele aktivnosti koje su sigurne, obrazovne i bez fizičkog rizika.
Mnoga azijska društva nemaju ovo starenje Baby Boomera. Umjesto toga, oni imaju veliki
sektor bogatih mladih potrošača srednje klase koji sada postaju globalni turisti i traže nova
iskustva i u budućnosti će biti važni svjetski kulinarski turisti.Gastronomske rute će biti uspješne
ako uspiju aktivirati gastronomsku baštinu i pretvoriti ga u
gastro doživljaj kao atrakciju turistima, istodobno razlikujući se od konkurencije jer posjetitelji
traže raznolikost, nova osjećanja i autentična iskustva. Međutim, bilo kakva stvaranja ili
vrijednosti koje se poduzimaju za jačanje motivacijskih motiva usmjerenih na gastronomiju
trebaju biti potkrijepljene načelima i praksom održivosti I organiziran oko djelotvornog sustava
javno-privatne suradnje. Životni stil se koristi u turizmu kako bi procijenio sudjelovanje u
turističkom iskustvu. Istraživači su istaknuli da je kulinarski turizam autentično iskustvo
sofisticiranog stila života u ugodnom ambijentu, povezane s dobrim životom i ekonomskim
blagostanjem konzumiranja ekskluzivnih, visoko kvalitetnih lokalno proizvedenih i/ili
uzgojenih proizvoda.
Gastro turizam u većini regija svijeta bio je i mora biti integriran u tradicionalne turističke
aktivnosti, iako u nekim regijama, primjerice u Francuskoj i Italiji, postaje glavni razlog posjeta
odredištu.
Ova disertacija ima za cilj utvrditi i analizirati čimbenike koji utječu na potražnju domaće hrane
u turizmu kako bi se utvrdilo koji su turisti i u kojoj mjeri zainteresirani za lokalnu tradicionalnu
hranu kao atrakciju i manifestacijski oblik gastro turista. Unatoč očitoj potrebi, mnoga, ako ne
i većina, odredišta teško pretvaraju lokalnu hranu u resurs u razvoju turizma. Prenošenje lokalne
hrane u turističku ponudu zahtijeva lokalna prehrambena iskustva - određene proizvode ili
kulinarske prakse - koja su dostupna (organizirana, proizvedena, pakirana, priopćena) za
ugostiteljsku i širu potrošačku potrošnju - i, naravno, takva prehrambena iskustva moraju biti
tražena od strane turista kako bi bili ekonomski održivi s dugoročne perspektive. Lokalna hrana
u proizvodnji i potrošnji podrazumijeva pravne aspekte zaštite izvornosti ali također i
sigurnosne aspekte manipulacije i potrošnje što je kao istraživačko područje također cilj ove
disertacije. |
| Abstract (english) | Modern tourism is characterized by a distinct dynamism both in the constant expansion of the
number of participants and in the modalities of the wishes of tourists. Today, travelers are more
experienced and well-informed, have more available income and more free time to travel, so
tourism allows them to escape from the daily routine of the usual environment and immerse
themselves in a world of freedom and news. So, more and more tourists in the world are looking
for concrete learning experiences, and in this endeavor, the gastronomic experience, in very
different ways, plays an increasingly important part. Gastronomic tourism is a relatively new
phenomenon that is developing as a new tourist product due, among other things, to the fact
that according to the specialized literature, more than a third of tourist consumption is dedicated
to food. Thus, the cuisine of the destination is the market aspect of the utmost importance in the
quality of the tourist experience.
Gastro tourism has been gaining momentum around the world over the last decade for two main
reasons. First, the desire of people to discover the origin of food, and second, to discover new
food and food preparation. More and more people are moving to cities and the urbanization of
the world’s population is happening fast. Many wealthier city dwellers are now looking for
experiences outside the city and want to connect with rural communities and local food. Also,
many western societies are aging rapidly. Adult Beby Boomers in Western societies usually
have higher disposable incomes and are willing to pay more for a quality food experience. They
have furnished their homes, landscaped their gardens and now look at spending money in a
different way. They shop less per shopping visit, but eat more often outside, so they are exposed
to a variety of more interesting and challenging foods. This aging population is looking for what
the tourism industry calls “soft” tourism. It is tourism where there is a learning experience and
this type of experience can be classified as "new food experiences" or gastronomic tourism.
Tourists want activities that are safe, educational and without physical risk. Many Asian
societies do not have this aging Baby Boomer. Instead, they have a large sector of wealthy
young middle-class consumers who are now becoming global tourists and looking for new
experiences and will be important world culinary tourists in the future.
Gastronomic routes will be successful if they manage to activate the gastronomic heritage and
turn it into a gastronomic experience as an attraction for tourists, while differing from the
competition because visitors are looking for diversity, new feelings and authentic experiences.
However, any creations or values undertaken to strengthen motivational motives focused on
gastronomy should be supported by the principles and practices of sustainability and organized
around an effective system of public-private cooperation. Lifestyle is used in tourism to assess
participation in the tourism experience. The researchers pointed out that culinary tourism is an
authentic experience of a sophisticated lifestyle in a pleasant environment, associated with a
good life and economic well-being by consuming exclusive, high-quality locally produced and
/ or grown products.
Gastro tourism in most regions of the world has been and must be integrated into traditional
tourism activities, although in some regions, such as France and Italy, it becomes the main
reason for visiting the destination.
This dissertation aims to identify and analyze the factors influencing the demand for domestic
food in tourism to determine who are the tourists and to what extent they are interested in local
traditional food as an attraction and manifestation form of gastro tourists. Despite the obvious
need, many, if not most, destinations find it difficult to turn local food into a resource in tourism
development. Transferring local food to tourism requires local food experiences - certain
products or culinary practices - that are available (organized, produced, packaged,
communicated) for catering and wider consumer consumption - and, of course, such food
experiences must be sought by tourists as would be economically viable from a long-term
perspective. Local food in production and consumption implies legal aspects of protection of
origin but also security aspects of manipulation and consumption, which as a research area is
also the goal of this dissertation. |
