Ulaganje u nekretnine vrlo je rašireno investiranje, a smatra se kao jedno od sigurnijih ulaganja. Ulaganje u nekretnine kod ljudi često izaziva osjećaj trajnosti i sigurnosti te tzv. materijalne nepokretnosti. Ulaganje u nekretnine također je specifična vrsta ulaganja i uvelike se razlikuje od primjerice ulaganja u vrijednosne papire i drugih ulaganja. Ipak, to ne znači da je u svaku nekretninu isplativo ulagati. Mnogi faktori utječu na isplativost ulaganja stoga je kod svakog ulaganja potrebno dobro proučiti aktualnu situaciju na tržištu, ali i specifičnu nekretninu, te očekivane buduće koristi. Opravdanost ulaganja obično se ocjenjuje putem granične stope povrata i odnosa između očekivane neto najamnine i vrijednosti kupljene nekretnine. Ulaganje u nekretnine imaju svoj odgovarajući računovodstveni i porezni tretman. Ulaganje je regulirano zakonima ali i računovodstvenim standardima, kako hrvatskim tako i međunarodnim. Budući da je riječ o specifičnom ulaganju, takvo što potrebno je i posebno urediti, stoga računovodstveni standardi ujedno detaljno razrađuju određene i posebne situacije, kao i ponašanja subjekta koji sudjeluju u ulaganju u nekretnine. Predmet ovog rada porezni je i računovodstveni tretman ulaganja u nekretnine, a cilj je proučiti na koji način je regulirano navedeno područje. Prilikom izrade rada korištene su različite metode kao što su induktivna, deduktivna, deskriptivna i kompilacijska. Korištena je literatura koja obuhvaća knjige, znanstvene i stručne članke, relevantne internetske izvore, te zakonske i druge akte. Struktura rada podijeljena je na četiri različite cjeline. Nakon uvoda proučava se ulaganje u nekretnine sukladno računovodstvenim standardima. Treće poglavlje proučava porezni tretman ulaganja u nekretnine, a posljednje poglavlje rada iznosi zaključak. Nakon zaključka navedena je literatura koja se koristila za izradu ovog rada.