Postupak kojim se istražuje ponašanje nekog objekta ili odvijanje pojave na fizičkom ili računalnom modelu naziva se simulacija, a ona se provodi kada je rad na objektu jako zahtjevan, skup ili kada objekt još ne postoji. Simulacijski modeli izrađuju se pomoću poslovnih alata koji mogu biti opće namjene ili specijalizirani programi. Najpoznatiji simulacijski programi opće namjene su Arena i Plant Simulation, dok su istraženi programi specijalizirane namjere koji služe istraživanju energije DOE-2, EnergyPlus, TRNSYS i ESP-r U ovom se radu daje usporedba i analiza prednosti i nedostataka modela za optimizaciju energetske učinkovitosti u zgradama koja se definira kao odnos utrošene energije u procesu i ostvarenog korisnog učinka. Kako bi se postigla energetska učinkovitost u zgradi, potrebno je provesti ključne mjere energetske učinkovitosti koje se mogu odnositi na građevinske mjere te na povećanje broja zgrada s gotovo nultom potrošnjom energije. Kada bi se provele mjere energetske učinkovitosti, slijedi energetsko certificiranje zgrada koje se sastoji od energetskog pregleda, izrade izvješća o energetskom pregledu te izdavanju energetskog certifikata. Simulacijski modeli za smanjenje troškove energije u zgradama kategoriziraju se na modele crnih, sivih i bijelih kutija te na detaljnu kalibraciju. Također, postoje i dvije osnovne vrste oblika modeliranja koje se koriste za predviđanje i analizu različitih učinaka korištenja energije u zgradama: bottom-up i top-down pristup. Još uvijek se ovakvi modeli ne koriste u dovoljno širokoj upotrebi zbog čestih razlika između stvarnog i simulacijskog modela, što dovodi do nepovjerenja ljudi u korištenje takvih alata, no buduća poboljšanja alata će zasigurno povećati korištenje i povjerenje u simulacijske alate.