Opće je poznato da troškovi imaju utjecaj na veličinu profita, stoga su informacije o njima ključne za donošenje učinkovitih poslovnih odluka. U današnje vrijeme, vrijeme turbulentne okoline, menadžeri su sve više zainteresirani za što detaljnije informacije o troškovima. Promjene u okolini, kao što su automatizacija proizvodnih procesa, globalna konkurencija te tehnološke inovacije su utjecale na strukturu ukupnih troškova poduzeća što je dovelo do porasta općih troškova proizvodnje te drastičnog smanjenja direktnih troškova u ukupnim troškovima proizodnje. U današnje vrijeme opći troškovi proizvodnje čine više od 50 % ukupnih troškova proizvodnje dok troškovi direktnog rada se smanjuju te čine 5 do 15 % ukupnih troškova proizvodnje. Promjene u strukturi su utjecale na pojavu i razvitak novih suvremenih metoda obračuna troškova. U novonastalim uvjetima poslovanja tradicionalne metode obračuna troškova postaju neadekvatan davatelj informacija što navodi menadžment poduzeća da sa tradicionalnih metoda pređe na metode temeljene na aktivnostima koje u središte stavljaju opće troškove proizvodnje. Najpoznatiji suvremena metoda, koja je nastala kao alternativa postojećim tradicionalnim metodama, je ABC metoda. Oba pristupa obračunu troškova imaju određene prednosti i nedostatke, te njihova primjena ovisi o uvjetima u okolini. Na primjeru obračuna troškova fiktivnog poduzeća „Pejo“ prikazati će se koja je metoda prikladnija za korištenje i u kojim uvjetima, te utjecaj koji imaju odabrane metode na jedinični trošak proizvoda.