Poljoprivreda predstavlja stratešku djelatnost gotovo svake zemlje zbog čega je ova djelatnost potpomognuta raznim poticajima i poreznim olakšicama. Porezni propisi koji se odnose na djelatnost poljoprivrede uvelike ovise o ekonomskoj veličini samoga poljoprivrednika tj. poljoprivrednog poduzeća koje se bavi poljoprivrednom djelatnošću. U Hrvatskoj se poljoprivredna gospodarstva mogu organizirati na više načina. Mogu se organizirati kao trgovačka društva, obrti ili zadruge no najčešći oblik organiziranja je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG). Veliki dio OPG-a su mala gospodarstva koja, potaknuta potporama iz EU, se sve više okreću ekološkoj poljoprivredi kako bi pronašli svoje mjesto na tržištu. Porezni propisi ne odnose se na sve poljoprivrednike jednako što najčešće ovisi o prihodima poljoprivrednika te volji samog poljoprivrednika da uđe u sustav pojedinog poreza. Kada se govori o volji poljoprivrednika o ulasku u određeni sustav oporezivanja, poljoprivrednik može odlučiti hoće li plaćati porez na dohodak ili će umjesto njega plaćati porez na dobit, također može odlučiti hoće li ući u sustav PDV-a ili ne. Osim dobrovoljnog ulaska u pojedini sustav oporezivanja poljoprivrednik ulazi u određeni sustav oporezivanja i po sili zakona ukoliko se za to ostvare uvjeti. Posljednjih godina došlo je do brojnih promjena u oporezivanju poljoprivrednika čime je smanjeno porezno opterećenje koje se odnosi na poljoprivrednike, a sve sa ciljem podizanja konkurentnosti hrvatske poljoprivrede i hrvatskih poljoprivrednih proizvoda.