Poljoprivreda oduvijek ima ulogu da potiče opstojnost ljudskog roda i to kroz uzgoj biljaka i životinja što se očituje u primarnoj potrebi da se zadovolje prehrambene potrebe stanovništva. Poljoprivreda u Republici Hrvatskoj bilježi svoju najveću transformaciju oko 1950. godine i to traje još dvadeset godina iza toga. Transformacija se ogleda u većoj produktivnosti i prinosima, te značajnijim stopama rasta u djelu proizvodnje. U posljednje vrijeme u poljoprivredi je prisutna silazna putanja, a kao temeljni razlozi te silazne putanje navode se često ratna zbivanja, manja investicijska sredstva, sve veći broj površina koje su neobrađene, mjere agrarne politike koje nisu dovoljno aktivne. Potrebno je razlikovati četiri činitelja poljoprivredne proizvodnje, a oni su: rad, zemlja, kapital i upravljanje. Mjeritelji poljoprivrede koji ujedno djeluju na gospodarstvo su: udio poljoprivrednog u ukupnom stanovništvu, aktivni poljoprivrednici (% ukupne aktivnosti stanovništva), BDP iz poljoprivrede, udio poljoprivrede u ukupnom izvozu i udio poljoprivrede u ukupnom uvozu. Trenutno stanje u poljoprivredi je vrlo loše. Radi se o stalom padu najvažnijih segmenata u poljoprivredi. Ovako loša slika poljoprivrede onda ima loš utjecaj i na gospodarstvo te treba što prije poduzeti odgovarajuće korake koji bi pozitivno utjecali na daljnji razvoj poljoprivrede i rast poljoprivredne proizvodnje, te bi se na taj način stvorila i dobra osnova za stvaranje bolje gospodarske slike zemlje.