Abstract | Na kugli zemaljskoj živi preko sedam milijardi individua. Svaka individua za sebe posjeduje velik broj želja i potreba. Te potrebe zadovoljavaju se različitim dobrima i uslugama. Istovremeno, sve individue žive u svijetu oskudice resursa, to jest oskudice sredstava nužnih za proizvodnju dobara i usluga. Dakle, društvo je, s jedne strane, suočeno s postojanjem neograničenih želja i potreba, a s druge strane limitiranim sredstvima prijeko potrebnim za proizvodnju dobara i usluga kojima se te potrebe zadovoljavaju. Kako bi se taj veliki jaz između neograničenih želja i potreba te ograničenih resursa smanjio, odnosno kako bi se, u što većoj mjeri, potrebe individua i društva u cjelini zadovoljile, nužno je postojanje nekakvog mehanizma koji će omogućiti adekvatno alociranje ograničenih resursa, odnosno mehanizma koji će odrediti najbolji način iskorištavanja oskudnih sredstava kojima društvo raspolaže. Taj mehanizam, u većini suvremenih gospodarstava, je tržište. Tržište kao mjesto susretanja ponude i potražnje, preko mehanizma cijena, pruža sve informacije proizvođačima za donošenje samostalnih odluka o angažiranje resursa i sve informacije za donošenje samostalnih potrošačkih odluka. Dakako, prilikom donošenja odluka o proizvodnji, potrošnji i raspodijeli, svaki pojedinac je vođen osobnim interesom, odnosno težnjom da maksimalizira vlastito blagostanje i blagostanje svoje porodice. Drugim riječima, s jedne strane, proizvođači proizvodeći različita dobra i usluge nastoje realizirati maksimalni profit, a s druge strane, kupci, budući da ne mogu kupiti sva dobra i usluge koje žele, nastoje realizirati takvu kombinaciju dobara i usluga koja najviše odgovara njihovim potrebama. Upravo, taj osobni, sebični interes koji tržište prepoznaje kao motivacijsku polugu u svim ljudskim odnosima i poduzetim aktivnostima dovodi do neefikasnosti tržišta, odnosno do toga da tržište nije uvijek u mogućnosti učinkovito alocirati resurse. No, isto tako taj osobni interes može biti u službi općeg – društvenog interesa ukoliko ga kontrolira tržište savršene konkurencije. Pod uvjetima djelovanja savršene konkurencije tržište predstavlja idealni mehanizam raspodjele oskudnih resursa. |