| Abstract | Poslovni potencijal tradicijske kulture i baštine kao gospodarskog resursa promišlja se uvidom
u teorijske spoznaje, a u provedena dva primarna istraživanja primijenjene su istraživačke
metode kojima je predmet istraživanja analiziran i u raspravi komentiran. Prvi dio doktorske
disertacije usmjeren je na pojašnjenje teorijskog okvira kulture i kreativne industrije u
međunarodnoj zajednici i Republici Hrvatskoj. Suvremene znanstvene spoznaje o razvoju
kreativne industrije potvrđuju kako kultura sve više slijedi ekonomske i industrijske modele što
potvrđuju sekundarni podatci kojima se mjeri doprinos kreativnih sektora kroz prizmu BDP-a,
zaposlenosti, inovacija, ali i razine potrošnje kulturnih dobara te proizvoda i usluga temeljenih
na kreativnosti. Prvo mapiranje kreativne industrije u Republici Hrvatskoj objavljeno je 2015.
godine kada je predložena podjela na 12 sektora koju uvažavaju teoretičari i praktičari kreativne
industrije, a jedan je od sektora i sektor baštine. U drugom poglavlju analizira se položaj
kreativne industrije i pretpostavke poslovanja njezinih 12 sektora u Republici Hrvatskoj.
Dokument Nacionalna klasifikacija djelatnosti (NKD), temeljni za razvrstavanje djelatnosti u
Republici Hrvatskoj, u nazivlju predloženih djelatnosti ne sadrži djelatnosti kojima bi se
normirao sektor baštine u svim svojima određenjima kakvima su okvir, uvjeti i pretpostavke
poslovanja. Takvim pristupom kulturna se baština kao izvorišna osnova kulturnih djelatnosti
ekonomski ne zavodi u gospodarskim aktivnostima kakvima je, primjerice, turizam, te se time
njezin resurs ne vrednuje mjerljivim ekonomskim pokazateljima.
Doktorskom disertacijom teorijski i praktično opisuju se karakteristike baštine promatrane u
materijalnom i nematerijalnom obuhvatu. Pojam kulturne baštine ili kulturnog dobra prvi put
spomenut je 1972. godine u UNESCO-ovoj Konvenciji o zaštiti svjetske kulturne i prirodne
baštine, a nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske pojmove uvodi u Zakon o zaštiti i
očuvanju kulturnih dobara 1999. godine. Iako je baština prepoznata kao nacionalni resurs koji
zahtijeva očuvanja, obnovu i skrb, sve češće se pojavljuju inicijative da se baština razmatra kao
gospodarski resurs i mogući pokretač održivog razvoja s posebnim naglaskom na kulturni
turizam. U disertaciji se uspoređuju i analiziraju postojeći modeli upravljanja organizacijama u
kulturi Republike Hrvatske, a naglasak se stavlja na razvoj inovativnih kulturnih proizvoda i
usluga s izvorištem u kulturnoj baštini, a uz primjenu modela kružne kreativnosti.Glavni ciljevi
disertacije podijeljeni su na teorijske i aplikativne, pri čemu ispunjavanje
teorijskih ciljeva donosi pregled suvremenih spoznaja o zaštiti i promociji tradicijske kulture i
baštine, kao i na utvrđivanje modela promocije i zaštite tradicijske kulture i baštine. Aplikativni
ciljevi disertacije oslonjeni su na prethodno ispunjavanje teorijskih ciljeva i njihovu primjenu
u primarnom istraživanju potencijala tradicijske kulture i baštine kao gospodarskog resursa.
Ostvarivanjem teorijskih i aplikativnih ciljeva uspostavljene su pretpostavke za izradu
prijedloga novog poslovnog modela institucionalizirane uporabe tradicijske kulture i baštine
koji je znanstveni novum s potencijalom primjene u poslovnoj praksi. Provedena su dva
empirijska istraživanja koja različitim metodologijama provjeravaju postavljene hipoteze.
Kvalitativno istraživanje metodom polustrukturiranog dubinskog intervjua sa 7 sudionika
podlogom je dizajna kvantitativnog istraživanja provedenog metodom anketiranja
strukturiranim upitnikom na uzorku od 221 ispitanika. Dubinskim intervjuima istražena su
stajališta stručnjaka s ciljem identificiranja i razumijevanja istraživačkog problema disertacije.
Kvantitativno istraživanje primijenilo je spoznaje iz dubinskih intervjua, a upitnikom
dizajniranim na temelju utvrđenih stajališta stručnjaka obuhvaćena je populacija posjetitelja
turista kulturno-povijesnih znamenitosti na području Zagrebačke županije. Prikupljeni podatci
opisuju navike, preferencije i očekivanja posjetitelja turista, a provedene statističke analize
odgovaraju na postavljena istraživačka pitanja.
Rezultati istraživanja potvrđuju tradicijsku kulturu i baštinu gospodarskim resursom za čiju su
punu uporabu u ukupnom gospodarskom korpusu Republike Hrvatske utvrđene četiri ključne
karakteristike, a u analizi rezultata provjerene su testiranjem četiriju hipoteza. Utvrđena je opća
neinformiranosti stanovništva o tradicijskoj kulturi i baštini, što se povezuje sa slabim
medijskim promocijama projekata tradicijske kulture i baštine, kao i njezinih ključnih dionika
(obrazovni sustav, sektori kreativne industrije te nositelji politika i donositelji odluka).
Istraživanjem se potvrđuje poveznica među kulturnim turistima, ponudama kulturnih i
kreativnih proizvoda/usluga te potrebama za interaktivnom prezentacijom i interpretacijom
kulture i baštine. Potvrđeno je i pet osnovnih elemenata novog poslovnog modela temeljenog
na tradicijskoj kulturi i baštini: edukacija o kulturnoj baštini, lokalna hrana, suveniri, smještaj
te interaktivnosti u prezentaciji tradicijske kulture i baštine. Model kružne kreativnosti izdvojen
je u svojoj primjenjivosti na gospodarsku uporabu kulturne baštine, a uz aktivno sudjelovanje
svih sektora kreativne industrije kojima je građa pohranjena u sektoru baštine resurs i ishodište.
Znanstveni je doprinos disertacije sustavan pregled tradicijske kulture i baštine u Republici
Hrvatskoj, utvrđivanje teorijskih spoznaja o kulturi kao gospodarskom resursu, njezinoj
pripadnosti kreativnoj industriji, a posebice sektoru baštine iz kojega se prelijeva u kreativne i
kulturne proizvode ostalih sektora. Doprinos provedenih primarnih istraživanja uspostavljanje
je (ne)strukturiranih upitnika, na znanstvenoj teoriji utemeljenih pretpostavki te njihovo
provjeravanje i donošenje zaključaka o provjerenim pretpostavkama. Tumačenje rezultata
kvalitativnog i kvantitativnog istraživanja okvir su i polazište za buduća srodna istraživanja, a
donositeljima javnih politika za unaprjeđenje uporabe kulturne baštine kao gospodarskog
resursa. Prijedlog interpretacijskog centra tradicijske kulture i baštine, kao novog poslovnog
modela, praktični je doprinos disertacije kojim se oprimjeruje institucionalizirana uporaba
tradicijske kulture i baštine njezinom interaktivnom prezentacijom. |
| Abstract (english) | The business potential of traditional culture and heritage as an economic resource is considered
through insight into theoretical knowledge, and by the two primary research conducted.
Research methods were applied by which the subject of research was analyzed and commented
on in the discussion. The first part of the doctoral dissertation is aimed at clarifying the
theoretical framework of culture and creative industry in the international community and the
Republic of Croatia. Modern scientific knowledge on the development of the creative industry
confirms that culture increasingly follows economic and industrial models, which is confirmed
by secondary data measuring the contribution of creative sectors through the prism of GDP,
employment, innovation, but also the level of consumption of cultural goods and products and
services based on creativity. The first mapping of the creative industry in the Republic of
Croatia was published in 2015 when a division into 12 sectors was proposed. Such division is
respected by theorists and practitioners of the creative industry, whereby one of the sectors is
the heritage sector. The second chapter analyzes the position of the creative industry and the
business assumptions of its 12 sectors in the Republic of Croatia. The document National
Classification of Activities (NKD), which is basic for the classification of activities in the
Republic of Croatia, in the nomenclature of the proposed activities, does not contain activities
that would standardize the heritage sector in all its definitions such as framework, conditions
and business assumptions. With such an approach, cultural heritage as the source basis of
cultural activities is not economically seduced in economic activities such as tourism, and thus
its resource is not valued by measurable economic indicators.
The doctoral dissertation theoretically and practically describes the characteristics of heritage
observed in tangible and intangible coverage. The term cultural heritage or cultural property
was first mentioned in 1972 in the UNESCO Convention for the Protection of the World
Cultural and Natural Heritage, and the national legislation of the Republic of Croatia introduced
the terms in 1999 with the Law on the Protection and Preservation of Cultural Heritage.
Although heritage is recognized as a national resource that requires preservation, restoration
and care, there are more and more initiatives to see heritage as an economic resource and a
possible driver of sustainable development with special emphasis on cultural tourism. Thedoctoral
dissertation compares and analyzes the existing models of management of
organizations and institutions in the culture of the Republic of Croatia, and the emphasis is on
the development of innovative cultural products and services with a source in cultural heritage,
using the model of circular creativity.
The main goals of the doctoral dissertation are divided into theoretical and applied, where the
fulfillment of theoretical goals brings an overview of modern knowledge about the protection
and promotion of traditional culture and heritage as well as determines the model of promotion
and protection of traditional culture and heritage. The applied goals of the dissertation are based
on the previous fulfillment of the theoretical ones and their application in the primary research
of the potential of traditional culture and heritage as an economic resource. By achieving
theoretical and applied goals, preconditions have been established for the development of a
proposal for a new business model of institutionalized use of traditional culture and heritage,
which is a scientific novelty with the potential of application in business practice. Two
empirical studies have been conducted that test the set hypotheses with different methodologies.
Qualitative research using the method of a semi-structured in-depth interviews with 7
participants is the basis for the design of quantitative research conducted by the method of
surveying with a structured questionnaire on a sample of 221 respondents. In-depth interviews
explored the views of experts with the aim of identifying and understanding the research
problem of the dissertation. Quantitative research applied the findings from in-depth interviews,
and the questionnaire designed based on the established views of experts included the
population of tourists/visitors to cultural and historical sites in the Zagreb County. The collected
data describe the habits, preferences and expectations of visitors/tourists, and the conducted
statistical analyzes answer the research questions.
The results of the research confirm the traditional culture and heritage as an economic resource
for the full use of which four key characteristics have been identified in the overall economic
corpus of the Republic of Croatia. The analysis of the results has tested four hypotheses. The
general lack of information of the population about traditional culture and heritage has been
identified, which is associated with weak media promotions of traditional culture and heritage
projects as well as its key stakeholders (education system, creative industry sectors as well as
decision and policies makers). The research confirms the link between cultural tourists, the
offer of cultural and creative products/services and the need for interactive presentation and
interpretation of culture and heritage. Five basic elements of the new business model based
on traditional culture and heritage have been confirmed: education on cultural heritage, local food,
souvenirs, accommodation and interactivity in the presentation of traditional culture and
heritage. The circular creativity model has been singled out in its applicability to the economic
use of cultural heritage, with the active participation of all sectors of the creative industry.
The scientific contribution of the dissertation is a systematic review of traditional culture and
heritage in the Republic of Croatia, determination of theoretical knowledge about culture as an
economic resource, its belonging to the creative industry, and especially the heritage sector
from which it flows into creative and cultural products of other sectors. The contribution of the
conducted primary research is the establishment of (un)structured questionnaires, assumptions
based on scientific theory, and their verification and drawing conclusions about the verified
assumptions. Interpretation of the results of qualitative and quantitative research is a framework
and starting point for future related research, and for policy makers to improve the use of
cultural heritage as an economic resource. The proposal of the Interpretation Center of
Traditional Culture and Heritage, as a new business model, is a practical contribution of the
doctoral dissertation which exemplifies the institutionalized use of traditional culture and
heritage through its interactive presentation. |
