S obzirom na trend demografskog starenja u Republici Hrvatskoj, a zbog nemogućnosti samostalne brige ili pomoći bliskih srodnika u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba, nastaje sve veća potreba za smještajem u domove za starije i nemoćne osobe. No zbog porasta troškova, domovi se suočavaju s izazovima racionalnog upravljanja te pružanja kvalitetne usluge. S obzirom na njezinu važnost, ali i činjenicu da je tema poslovanja domova za starije i nemoćne osobe slabo istražena, svrha ovog rada je utvrditi izazove i donijeti preporuke za pravilno upravljanje njihovim poslovanjem. Uslijed navedenog, postavljena su istraživačka pitanja: „Postoje li razlike u efikasnosti korištenja financijskih sredstava domova u privatnom i domova u javnom vlasništvu?“, te ukoliko postoje, „U kojim segmentima poslovanja je moguće povećati efikasnost poslovanja kako bi se postigla veća uspješnost poslovanja?“ Cilj ovog istraživanja je analiza i usporedba poslovanja domova u javnom i u privatnom vlasništvu primjenom financijske analize i donošenje zaključaka o uspješnosti poslovanja analiziranih domova. Rezultati istraživanja prikazuju da veće financijske potpore za podmirenje troškova i sufinanciranje troškova smještaja korisnicima od strane Centra za socijalnu skrb znatno olakšavaju financiranje javnih domova i povećavaju konkurentnost u odnosu na domove koji se financiraju isključivo privatnim sredstvima. Cijenu usluge smještaja u privatnom domu određuju vlasnici samostalno te slobodno raspolažu financijskim sredstvima dok u javnom domu, cijenu određuje osnivač što može biti otegotna okolnost ukoliko osnivač nema na raspolaganju dovoljno informacija ili sredstava za sufinanciranje. Zbog različitog načina izvještavanja i raspoloživih informacija, nije moguće precizno usporediti efikasnost poslovanja domova u privatnom i javnom vlasništvu, međutim analizom je utvrđeno da su privatni domovi značajno racionalniji u upravljanju troškovima što s druge strane dovodi u pitanje kvalitetu usluge. Iz navedenog proizlazi i razlika u cijeni smještaja i kvaliteti usluge pa je razumljivo da je manja potražnja za smještajem u privatnim domovima u odnosu na smještaj u javnim domovima na koji korisnici čekaju i po desetak godina.