Monopol predstavlja situaciju gdje jedno poduzeće ili grupa njih ima moć nad tržištem. Monopol se javlja kada je ono jedini prodavač svojih proizvoda, gdje ti proizvodi nemaju bliske supstitute. Postoje različite vrste monopola, najčešće se javljaju prirodni i zakonski monopol. Monopolističkim poduzećima cilj je maksimiziranje profita. Maksimiziranje profita monopolist izvršava proizvodnjom određene količine proizvoda, gdje je granični prihod jednak graničnom trošku. Kada monopolist odredi najoptimalniju količinu koju bi trebalo proizvoditi, počinje s određivanjem cijena svojih proizvoda koja će premašiti granični trošak. Monopolist će zaračunati cijenu koja je viša od graničnog troška. Zbog toga se javlja teret kojeg nazivaju „mrtvim teretom“. Kako bi ublažili taj „mrtvi teret“ koriste se diskriminacijom cijena. Diskriminacija cijena znači da prodaju svoj isti proizvod po različitim cijenama. Razlog zaračunavanja više cijene proizvoda od graničnog troška je taj što monopolisti proizvode manje od poželjne količine proizvodnje koju zahtjeva neko određeno društvo. Taj razlog povećanja cijena monopolistima ujedno predstavlja i najveći problem. Na taj problem nositelji ekonomske politike odgovaraju na više različitih načina. Kako bi spriječili zloupotrebljavanje položaja monopola, koriste mjere kojima će štititi potrošače, korigirati nedostatke tržišta i promicati slobodnu konkurenciju, te ograničiti ponašanje monopolista koje je usmjereno protiv konkurencije. Kada bi napravili usporedbu monopola i savršene konkurencije razlika bi bila u tome da monopolisti sami određuju cijenu i utječu na nju, dok savršeni konkurenti moraju prihvatiti nametnutu cijenu na tržištu. Monopoliste nazivamo „price makeri“, a savršene konkurente „price takeri“.