Obiteljska poduzeća u Hrvatskoj najzastupljenija su forma vlasničkog organiziranja i upravljanja, a zapošljavaju velik broj osoba te su od velikog značaja za razvoj gospodarstva države. Sastoje se od tri komponente koje obilježavaju obiteljska poduzeća, i to su: obitelj, vlasništvo nad kapitalom poduzeća te upravljanje odnosno poslovanje istog. Specifičnost obiteljskih poduzeća leži u tome što se u njima isprepliću interesi obitelji s interesima poslovanja. Često obiteljski poduzetnici ne znaju razdvojiti obitelj od poslovanja, no kako bi obje strane bile zadovoljne i uspješne bitno je pronaći ravnotežu. Nekoliko je vrsta obiteljskih poduzeća i to: aktivna, ona poduzeća u kojima vlasnik nije prisutan i latentna odnosno pritajena obiteljska poduzeća u kojima je samo jedan član obitelji, najčešće sam vlasnik. Transfer poslovanja u obiteljskim poduzećima kritičan je trenutak s obzirom da samo 30% poduzeća preživi prijenos na drugu generaciju, a tek 10% na treću. U Hrvatskoj će se u skoroj budućnosti dogoditi prvi veliki val prijenosa poslovanja s obzirom da su mnoga poduzeća osnovana devedesetih godina, a vlasnici su danas spremni za umirovljenje. Prijenos poslovanja bitno je pravovremeno i detaljno isplanirati kako bi se uspješno provelo. U radu je opisan primjer obiteljskog poduzeća P.T.U.O. „Stjepanović“ iz Vukovara koje posluje već 20 godina i trenutno se nalazi u trenutku kada je potrebno poslovanje prenijeti na drugu osobu.