Funkcioniranje plinskog sustava u Republici Hrvatskoj temeljno je na zakonima i regulativama Europske unije. Potrošači su dužni potpisati ugovor sa opskrbljivačima, energetskim poduzećima koji u njihovo ime nabavljaju plin prema reguliranim uvjetima (plin za kućanstva) ili po tržišnim cijenama (plin za industriju i poduzetništvo). Opskrbljivači moraju predvidjeti koliku će količinu plina potrošiti njihovi kupci te sukladno tome naručuju plin. Tržište plina u Republici Hrvatskoj funkcionira na principu uravnoteženja. To znači da se ukupna količina plina utiskana u transportni sustav (količina koju su opskrbljivači nominirali) mora iz njega i povući. Budući da nije moguće točno predvidjeti buduću potrošnju, događaju se odstupanja između nominirane količine i stvarno potrošene količine. Sustav se tada dovodi do neravnoteže, a cijenu njegovog ponovnog uravnoteženja plaćaju upravo opskrbljivači. Kako različite metode predviđanja potrošnje prirodnog plina, uključujući i napredne metode temeljene na metodama umjetne inteligencije, ne daju zadovoljavajuće rezultate, osnovna svrha ove disertacije bila je kreirati simulacijski model za potencijalno tehničko rješenje kojim bi se kompenzirale greške predviđanja. Takvo rješenje bi se postavilo na ulaz u distribucijski sustav i upravljalo bi akumulacijom tog sustava. U slučaju da se u transportnom sustavu pojavi višak (jer je više nominirano nego što je potrošeno), taj višak bi se akumulirao u distribucijskom sustavu. U obrnutom slučaju, ako bi potrošnja bila veća od nominacije, a u slučaju da je u distribucijskom sustavu akumulirana dovoljna količina, razlika bi se povukla upravo iz njega. Za izradu simulacijskog modela koristio se softver Arena Simulation, a kreirano je više modela trenutnog, postojećeg stanja te onog budućeg, s implementiranim tehničkim rješenjem. Simulacijski model kreiran je koristeći podatke o nominacijama i potrošnji s jedne mjerno-redukcijske stanice i to za sektor kućanstava. Rezultati su pokazali kako bi se uvođenjem predloženog rješenja pozitivna energija uravnoteženja smanjila za 32%, a negativna za 34%, dok se prosječni tlak u distribucijskom sustavu kretao oko zadovoljavajućih 2,23 bara. Za daljnje istraživanje model se planira proširiti na sektor poduzetništvo te ostale mjerno-redukcijske stanice koje su u nadležnosti poduzeća X. Također se planiraju prikupiti podaci i od drugih opskrbljivača, odnosno distributera, te vidjeti bi li se uvođenjem ovakvog tehničkog rješenja na tim distribucijskim sustavima također znatno smanjilo aktiviranje energije uravnoteženja.