Dugotrajna imovina prijeko je potreban resurs za obavljanje svih vrsta djelatnosti. Podrazumijeva dugotrajnu imovinu koji se pojavljuje u nenovčanom obliku s rokom upotrebe u razdoblju dužem od godine dana. Dugotrajnu imovinu moguće je podijeliti na materijalnu, nematerijalnu, financijsku imovinu i potraživanja. S računovodstvenog aspekta dugotrajnu imovinu uređuje Zakon o računovodstvu te računovodstveni standardi (MSFI/MRS ili HSFI). Uz proces knjiženja nabave i upotrebe, veže se i obračun amortizacije koji podrazumijeva trošenje dugotrajne ne materijalne i materijalne imovine te njihovu alokaciju na konačne učinke. Trošak amortizacije predstavlja umanjenje vrijednosti dugotrajne imovine. Uz prethodno navedeno, u radu je obrađena problematika procesa nabave i knjiženja dugotrajne imovine. Prethodno spomenuti trošak amortizacije, vrlo je bitan za poduzetnike jer čini rashode, a tako utječe na ukupan rezultat poslovanja. Zakonom o porezu na dobit je određena stopa amortizacije, kao i metode obračuna. Navedene je stope potrebno primjenjivati prilikom njezina obračuna. Neulaganje u materijalnu imovinu može dovesti poduzeće u situaciju smanjene konkurentnosti na tržištu. Za očekivati je od svakog poduzeća da ulaže u materijalnu imovinu kako bi zadovoljilo potrebe potrošača kroz investiranje u najrazvijenije tehnologije.