Socijalna pravednost i solidarnost su nužne za razvoj društva u svakoj državi; elementi koji pridonose ostvarivanju osnovnog cilja države su mirovinski sustavi i socijalna skrb. Mirovinsko osiguranje se počelo razvijati početkom dvadesetog stoljeća, no povratkom u prošlost mogu se pronaći razni oblici zaštite starijih radnika ili invalidnih osoba bez prihoda. U Republici Hrvatskoj mirovinski sustavi se dijele na tri stupa, te je svaki od tih sustava uređen jedinstvenim zakonom o mirovinskom osiguranju koji zakonskim propisima određuje prava pojedinaca odnosno osiguranika. Najvažnija funkcija mirovinskog sustava je omogućavanje raspodjele potrošnje pojedincima i njihovim obiteljima tijekom života, osobito nakon razdoblja zaposlenosti, invalidnim osoba i drugima koji zakonskim propisima ostvaruju prava na mirovinu. Mirovinske reforme u Republici Hrvatskoj provedene 1998. i 1999. godine obuhvatile su načine izračuna mirovina koji bitno određuju socijalne i financijske učinke mirovinskog sustava. Izmjenama 2001. mirovinski sustav Republike Hrvatske promijenio je način financiranja, te iz isključivo državnog sustava financiranja, uveo mješoviti sustav i to državni i privatni. Štednja u prvom i drugom stupu je obavezna, a u trećem stupu je dobrovoljna. Osim načina financiranja promijenila se i dobna granica za odlazak u mirovinu i odlazak u prijevremenu mirovinu. Pravo na starosnu mirovinu stječe osiguranik s navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, a žene osiguranici pravo ostvaruju s navršenih 61 godinu života i 6 mjeseci. Cilj države je smanjiti makroekonomsku ravnotežu i dugovanja. Kako bi to ostvarila smatra da mora promijeniti i postrožiti mirovinske reforme, te izjednačiti rad muškaraca i žene i uvjete za odlazak u prijevremenu mirovinu.