Brze promjene uvjeta proizvodnje i samog poslovanja stvorile su potrebu za razvojem novih metoda upravljanja troškovima. Dotad korištene tradicionalne metode nisu davale potpune podatke te se u pitanje dovodila točnost jediničnog troška proizvoda, a time i poslovni uspjeh poduzeća. Osamdesetih godina dvadesetog stoljeća istraživanja su pokazala da je tradicionalni način upravljanja troškovima prilično zastario te su se sukladno potrebama razvile suvremene metode upravljanja troškovima koje menadžerima daju bolji uvid je li neki proizvod u konačnici profitabilan ili ne. Na taj način menadžeri dobivaju ključne odgovore na pitanja koliki su stvarni ukupni troškovi, kako troškove držati u prihvatljivim granicama te kakav utjecaj troškovi imaju na cjelokupan rezultat samog poduzeća. Suvremene metode na precizniji način raspoređuju opće troškove proizvodnje na nositelje troškova, a upravo ti troškovi zauzimaju najveći udio u strukturi troškova modernizirane proizvodnje. Upravo zbog promjena u strukturi troškova proizvodnje, preporuča se prelazak na suvremene metode obračuna troškova budući da će se na taj način utvrditi točan jedinični trošak proizvoda te tako poboljšati konkurentnost na tržištu. I tradicionalne i suvremene metode imaju svoje prednosti i nedostatke. Može se reći da je glavni nedostatak suvremenih metoda za upravljanje troškovima velik trošak implementacije zbog kojeg se još uvijek velik broj poduzeća ne odlučuje za njih. Važno je prepoznati daje li nam tradicionalna metoda dovoljno dobar uvid u poslovanje i troškove te analizirati koliki bi bio trošak prelaska na suvremenu metodu i je li to uopće isplativo.