Po najjednostavnijoj definiciji tržište je mjesto na kojem se susreću ponuda i potražnja. Tržište dobara obično se dijeli na savršenu konkurenciju, monopol, monopolističku konkurenciju i oligopol. Najvažniji kriterij podjele je broj poduzeća odnosno ponuđača u nekom sektoru. Kod savršene i monopolističke konkurencije pojavljuje se velik broj poduzeća koji posjeduju mali tržišni udio u svom sektoru. U uvjetima monopola postoji samo jedno poduzeće, dok se u uvjetima oligopola pojavljuje mali broj ponuđača nekog određenog dobra. Svaka tržišna struktura ima svoja posebna pravila ponašanja, osobito kada je u pitanju formiranje cijena nekog dobra i određivanje veličine outputa. Savršena konkurencija je najoštriji oblik konkurencije i ona je u praksi gotovo neostvariva. Razlog tomu je što, da bi se ostvarila savršena konkurencija mora postojati velik broj ponuđača i isto tako velik broj kupaca, poduzeća zbog neograničenosti mobilnosti resursa mogu slobodno ulaziti i napuštati tržište. Ukratko, svi aspekti moraju biti „savršeni“, a u praksi je to teško ostvarivo. S druge strane postoji monopol. U uvjetima monopola pojavljuje se samo jedan proizvođač odnosno ponuđač. On je na tržištu zaštićen od bilo kakve konkurencije i može diktirati cijene i uvjete kupnje kako god on to želi. Monopolistička konkurencija je oblik nesavršene konkurencije. To je tip tržišta na kojem se pojavljuje velik broj poduzeća koja proizvode slične proizvode i međusobno su konkurentna.