Sport je pojava stara koliko i čovječanstvo. Sport je globalni proizvod i usluga u kojem veliki broj ljudi diljem svijeta uživa igrati, gledati ili sudjelovati. Intenzitet kojim potrošač slijedi sport je nedostižan za veliku većinu proizvoda drugih industrija, a isto možemo reći i za vrijednost tržišta. Prema istraživanju sportskih timova, liga i federacija, današnja sportska industrija vrijedi između 350 i 450 milijardi eura, odnosno između 480 i 620 milijardi američkih dolara (A.T. Kerney, 2011). Za ovaj rezultat svakako je zaslužan sportski marketing koji po definiciji podrazumijeva proces organiziranja ili upravljanja sportom ili sportskom organizacijom radi ostvarivanja sportskih i drugih ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa (Bartoluci i Čavlek, 2007,147). U Hrvatskoj se taj prijelaz u profesionalnu djelatnost odvija nešto sporije, jer smo zemlja s malim brojem stanovnika pa su i potencijali znatno smanjeni. Autor ovog rada ima tridesetogodišnje iskustvo rada u sportu, kroz razne funkcije, te zaključuje da je sportski marketing u Hrvatskoj otprilike petnaest godina u zakašnjenju iza onog u Sjedinjenim američkim državama. U Hrvatskoj se tek nedavno počeo mijenjati pristup vođenja klubova, sportskih saveza pa i Olimpijskog odbora iz administrativnog u upravljački. Marketing još uvijek nije strateški shvaćen, odnosi s javnošću ne funkcioniraju, događaji se organiziraju po uhodanim šprancama i uglavnom su financijski gubitaši, sponzoriraju se samo najveći, licencirana prodaja postoji u tragovima. Ovaj rad posvećen je apostrofiranju sportskog marketinga kao izuzetno važnog generatora razvoja sporta, pogotovo na tržištima kao što je hrvatsko.