Sindikati kao glavne i vrlo utjecajne društvene institucije na tržištu rada suvremenih društava, organizirani su kako bi u prvom redu štitili prava zaposlenika, smanjili diskriminaciju, pregovarali o plaćama, beneficijama, smanjili nezadovoljstvo radnim uvjetima i slično. Prilikom rješavanja ciljeva sindikata javljaju se tri vrste sindikata koje su usmjerene na kratkoročne ekonomske ciljeve radi viših plaća, zatim borbi protiv izrabljivanja te treća vrsta koja se bori za pravedniju podjelu koristi. Sindikalni povjerenik i sindikalni čelnik predstavljaju glavna tijela sindikata koji svojim ulogama pomažu prilikom informiranja članova, savjetovanja članova, raznim mentorstvima, edukacijama i treninzima, stalnom dostupnošću i slično. Kompenzacije zaposlenih u sindikatima ogledaju se kroz materijalne i nematerijalne kompenzacije, koje predstavljaju određeni vid naknade zaposlenicima za rad, te stimulaciju za daljnje postizanje ciljeva poduzeća. Kompenzacije, zajedno s uvjetima rada zaposlenika određene su kolektivnim ugovorom koji su detaljnije objašnjeni kroz poglavlja ovog diplomskog rada. Budući da je veći naglasak stavljen na značaj i ulogu sindikata u zdravstvu, objašnjena su tijela, kao i prava i dužnosti članova tog sektora. Republika Hrvatska, pa samim time i sindikat zdravstva, nalazi se u velikom problemu s obzirom da svakodnevno iz države odlaze medicinske sestre i mladi liječnici, što potvrđuju izvori koji potvrđuju kako je u posljednjih 5 godina otišlo skoro 1.500 liječnika, 926 medicinskih sestara ima mirovanje radnog odnosa zbog odlaska u inozemstvo, dok je u tijeku rješavanje još 1.800 takvih zahtjeva).