Najvažnije financijske institucije svakako su banke jer osim što emitiraju novac i predstavljaju glavni izvor kreditiranja, one utječu i na količinu novca u opticaju. Cilj svake banke je obavljati svoje temeljne funkcije na što učinkovitiji način, kako bi se maksimiziralo bogatstvo njenih dioničara. Banke, baš kao i poduzeća, imaju obvezu sastavljati temeljna financijska izvješća tijekom svoga poslovanja. Ona su namijenjena internim i eksternim korisnicima kako bi se pružio uvid u kapitalnu strukturu i poslovanje same banke. Financijska izvješća moraju biti standardizirana i realno prikazana radi lakšeg tumačenja i usporedbe. Da bi se ti podaci mogli kvalitetno iskoristiti i upotrijebiti, važno je provesti analizu financijskih izvještaja. Postoji više različitih metoda i postupaka analiziranja koji će dati kvalitetne informacije za daljnje planiranje i donošenje poslovnih odluka. Tako se horizontalnom analizom uspoređuju podaci iz bilance kroz dulje vremensko razdoblje, dok se vertikalnom analizom uspoređuju pojedine pozicije unutar jednog razdoblja. Također, moguće je koristiti analizu pomoću različitih pokazatelja koji će dati nešto kvalitetnije informacije za daljnje upravljanje i razvoj banke. Tako postoje tri pokazatelja kojima se mjere odnosi u bilanci banke, kao što su pokazatelji likvidnosti, pokazatelji zaduženosti, te pokazatelji ulaganja u fiksnu imovinu. Pokazatelji kojima se mjere odnosi u računu dobiti i gubitka su pokazatelji ekonomičnosti te pokazatelji nekamatnih aktivnosti. Osim prethodno navedenih pokazatelja, koriste se još i pokazatelji investiranja, te pokazatelji profitabilnosti unutar kojih se izračunava rentabilnost te pokazatelji marže i prosječnih kamatnih stopa.