Revizija potječe od latinske riječi revidere, što znači ponovno gledanje ili ponovno viđenje, a suvremeno se može opisati kao kompleksna aktivnost, odnosno, postupak ispitivanja i ocjene financijskih izvještaja, te podataka i metoda koje se primjenjuju pri sastavljanju financijskih izvještaja. Temeljna polazišta revizije su značajnost, revizijski rizik i revizijski dokazi. Značajnost predstavlja da su financijski izvještaji bez značajnih pogrešaka prikazani, na temelju kojih revizor može steći razumno uvjerenje. Revizijski rizik se može pojaviti u situacijama kada revizor izrazi neodgovarajuće revizorsko mišljenje, zbog značajno pogrešno prikazanih financijskih izvještaja, te sami revizijski dokazi predstavljaju računovodstvenu evidenciju na kojima se zasnivaju financijski izvještaji. Pojam interne revizije obuhvaća ulogu interne revizije u procesima upravljanja kako bi se postizali organizacijski ciljevi, upravljanje rizika, te samom povećanju kvalitete rada organizacije. Da bi se izbjeglo donošenje pogrešnih poslovnih odluka, upravljanje mora biti temeljeno na realnim i objektivnim, tj. istinitim informacijama. Svi revizorovi nalazi moraju se zasnivati na objektivnim dokazima, ugovorima, procjenama. Bankarske su institucije sukladno odredbama Zakona o kreditnim institucijama, kreditne ustanove koje su dobile odobrenje za rad od Hrvatske narodne banke. Iste se osnivaju sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima kao i Zakona o kreditnim institucijama kao dionička društva te iste kao takve imaju organe društva definirane odredbama promatranog Zakona. Kod banaka je uloga interne revizije izuzetno značajna budući da ista pridonosi transparentnosti poslovanja promatranih financijskih institucija. Svrha ovog rada je prikazati stanje interne revizije u bankama, koje su njene vrste, uloge, te sam način funkcioniranja interne ravizije u bankama.