Inovacija se može pojmiti kao primjena novog proizvoda, usluge ili procesa koji za cilj ima povećanje učinkovitosti poduzeća u odnosu na konkurenciju. Promjene mogu biti određenog stupnja, od onih inkrementalnih sa tek manjim novitetima pa sve do radikalnih koje za posljedicu mogu imati utjecaj na kompletno društvo. Inovativnost ovisi o vrsti organizacije i odlukama menadžera, ovisno o njihovim potrebama pa je tako najpoznatiji i najčešće korišten tip pokretanja inovacija od najviše razine menadžmenta prema onim nižim, posebno u poduzećima sa sustavom timova i projekata. Inovacije ne nastaju same od sebe već njihova realizacija ovisi o unutarnjim i vanjskim čimbenicima, kao što su institucionalno okruženje, političko okruženje, istraživačka infrastruktura, kompetencija radne snage i sl. Inovacije rezultiraju zadovoljavajućim poslovnim rezultatima i to je izraženo kroz rast tržišnog udjela, smanjenje troškova i povećanje profita. Razine inovacijskog procesa se ne razvijaju linearno već postoje interakcije, mreže i veze što omogućava spoju čimbenika prevladavanje poteškoća i ograničenja inovacijskih razina. Veliku ulogu u takvom procesu ima i sreća te je pravi cilj ostati dugoročno uspješan. Velika i srednja poduzeća u Republici Hrvatskoj zajedno ulažu u istraživanja i razvoj više od 90% svojih investicijskih sredstava, dok manja poduzeća tek 8%. Preferencije potrošača su postale jedan od najsnažnijih činitelja pokretanja investicijskih aktivnosti u proizvodnji prehrambenih proizvoda za koje imaju sve veće kriterije.