Zalihe su uskladišteni materijali koji se koriste kako bi olakšali proizvodnju ili zadovoljili potražnju svojih potrošača. Kada bi govorili o nekom idealnom svijetu, zalihe ne bi ni bile potrebne jer bi se mogla predvidjeti potražnja za proizvodom, no ipak potražnja je promjenjiva. Zalihe iziskuju velike troškove poduzećima, kako od skladištenja, nabave te trošak nedostatka zaliha. Za svako poduzeće je jako dobro da posjeduje određene količine zaliha kako ne bi došlo do nedostatka proizvoda, jer time gube svoj profit, a tako i svoje potrošače. Potrošači ako su zadovoljni sa proizvodom, rijetko da će odustati od njegove kupnje, no međutim ako poduzeće često ostaje bez proizvoda zbog nedostatka zaliha, potrošači će se okrenuti drugim dobavljačima. Da bi se poduzeću olakšalo upravljanje zalihama, postoje različite metode za upravljanje, od planiranja zahtjeva za materijalima, planiranje proizvodnih potencijala, distribucijskih potreba, planiranje resursa poduzeća te proizvodnja upravo na vrijeme. Jedinice lokalne samouprave u svrhu namjenskog, zakonitog i svrhovitog trošenja javnih sredstava moraju putem postupka provođenja jednostavne nabave nabavljati robu, usluge i radove. Na ovakav način nabave robe, stvaraju se zalihe proizvoda koji će se koristiti u bliskoj budućnosti. Postupak provođenja nabave sadrži veliku količinu dokumentacije koja mora biti točna i po zakonu napravljena. Ukoliko dođe do samo jedne greške u koracima, nabava se poništava te se pokreće novi postupak koji zahtjeva dodatno vrijeme da jedinica lokalne samouprave dođe do tražene robe.