Sažetak | U današnje se vrijeme gotovo sve organizacije susreću s izazovima i promjenama koje nosi
moderno poslovanje. Pitanje koje se postavlja jest koliko su naše organizacije evoluirale te na
kojoj su razini razmišljanja današnji poslodavci što se tiče uvođenja noviteta, odnosno
prihvaćanja trenutnih trendova na svjetskom tržištu rada vezanih uz afirmiranje socijalnih
kompetencija.
Kompetencije općenito imaju veliki značaj kada je u pitanju zaposlenikova radna uspješnost.
Temelj upravljanja ljudskim potencijalima svake organizacije počeo se zasnivati upravo na
sustavu upravljanja kompetencijama. Kako bi se postigla najveća učinkovitost zaposlenika,
potrebno je omogućiti osnovne predispozicije za postizanje te učinkovitosti, krenuvši od
treninga, mentorstava, edukacija i svega potrebnoga za jačanje kompetencija potrebnih za
obavljanje nekog zadatka. Kada se razmišljalo o edukacijama, najčešće se razmišljalo o tome
da su one potrebne u svrhu razvijanja konkretnih znanja i kompetencija potrebnih za posao.
Međutim, inozemno je tržište postalo sve otvorenije za razvoj nekih drugih kompetencija, a to
su upravo socijalne kompetencije, bez kojih je ponekad teško savladati konkretna znanja jer su
one preduvjet uspješne komunikacije. U skladu s time, i hrvatski poslodavci već neko vrijeme
prate trend uvođenja edukacija u svrhu jačanja kako stručnih tako i socijalnih kompetencija.
Ovo je istraživanje propitalo koliko su posvećeni razvoju socijalne kompetentnosti svojih
zaposlenika i koliko im je ona zaista važna za napredovanje i dugoročnu zapošljivost.
Teorijski dio rada govori o važnosti kompetencija u suvremenom društvu, s naglaskom na
razvoju i određenju socijalnih kompetencija te njihovoj usporedbi sa stručnim kompetencijama.
Sumirajući rezultate istraživanja, izdvojene su i objašnjene ključne stručne i socijalne
kompetencije. S obzirom na to da je danas gotovo cjelokupno poslovanje zasnovano na
kontaktima i radu s drugim ljudima, kao najčešće spominjana socijalna kompetencija izdvaja
se timski rad. Nadalje, u radu se govori o odnosu socijalnih kompetencija sa socijalnim
kapitalom i emocionalnom inteligencijom, koji je neraskidiv. Puni se potencijal emocionalne
inteligencije ne može ostvariti bez socijalnih kompetencija, a one ujedno dovode do stvaranja
socijalnog kapitala. Također, ističe se uloga okoline u stvaranju socijalno kompetentnih ljudi.
Jasno je da se socijalna kompetentnost razvija od najranije dobi te da najznačajniji utjecaj na
njezin razvoj vrše upravo roditelji, vršnjaci i odgojitelji, no društveni razvoj tu ne prestaje, već
se nastavlja tijekom visokog obrazovanja. Socijalizacija se spominje kao prvi korak prema
razvitku socijalno kompetentne osobe, a označava dugotrajne, složene procese u kojima
pojedinac u interakciji s društvenom okolinom razvija, oblikuje i uči društveno relevantne
oblike doživljavanja i ponašanja: uvjerenja, stavove, vrijednosti, navike, običaje. U ovom se
radu naglašava stav da su cjeloživotno učenje i obrazovanje, a posebice visoko obrazovanje,
ključ za uspješnost na tržištu rada, pri čemu su mjera poslovne uspješnosti napredovanje i
dugoročna zapošljivost. Teorijski dio rada zaključuje da ljudi kao društvena i emocionalna bića
svoju sreću i poslovni razvoj primarno razvijaju kroz društvene odnose.
Drugi dio rada odnosi se na empirijsko istraživanje. Istraživanje je podijeljeno na dva dijela te
je provedeno metodom ankete. Prvi se dio odnosi na poslodavce u Republici Hrvatskoj.
Anketirano je 113 poslodavaca koji dolaze iz poduzeća različitih veličina, pripadnih različitim
gospodarskim sektorima. Drugi dio ankete odnosi se na studente. Anketirano je 665 studenata
Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Veleučilišta Baltazar u Zaprešiću. Anketirani su
studenti prve i pete godine studija. U skladu s prethodno navedenom problematikom kreirano
je šest hipoteza, od kojih su neke na temelju empirijskog istraživanja nepotvrđene ili djelomično
potvrđene.
Prvi dio empirijskog dijela rada temelji se na ispitivanju provedenom na uzorku poslodavaca u
Republici Hrvatskoj. Rezultati anketa namijenjenih poslodavcima otkrili su mnogo značajnih
podataka, no osnovna je premisa da je za ostvarivanje napredovanja i dugoročne zapošljivosti
važnost socijalnih kompetencija neupitna. Promatrajući ukupne rezultate i procjenu važnosti
svih kompetencija s aspekta različitih gospodarskih sektora, ne može se kategorički tvrditi da
određeni sektor pridaje veći značaj pojedinim socijalnim kompetencijama u svrhu postizanja
napredovanja ili dugoročne zapošljivosti zaposlenika. Između voditelja ljudskih potencijala,
kao jedne ciljane skupine ispitanika, i vrhovnog menadžmenta odnosno vlasnika organizacija,
kao druge ciljane skupine ispitanika, razlike su u odgovorima značajne. Rezultati pokazuju da
su voditelji ljudskih potencijala u prosjeku davali svim kompetencijama veće značenje,
odnosno veće ocjene, nego što je to dao vrhovni menadžment. Unatoč tomu što gotovo sva
pitanja odnosno odgovori ukazuju na veliku važnost koja se pripisuje socijalnim
kompetencijama u usporedbi sa stručnim kompetencijama, zaključuje se da je nemoguće
odvojiti jedne od drugih, odnosno da je nemoguće istaknuti samo jednu vrstu kompetencija kao
neophodnu za napredovanje i dugoročnu zapošljivost. Rezultati istraživanja među
poslodavcima također ukazuju na nedosljednost poslodavaca u vlastitom razmišljanju –
socijalne se kompetencije u usporedbi sa stručnim kompetencijama shvaćaju kao manje važne
(prema prosjeku dodijeljenih ocjena), no kada se pitanje postavi na drugi način, odnosno kadaIII
se poslodavce izravno pita smatraju li da su socijalne kompetencije važnije od stručnih, velika
ih se većina složila da jesu važnije.
Drugi dio empirijskog dijela rada fokusiran je na studente ekonomskih visokih učilišta, odnosno
na sustav visokog obrazovanja. Istraživanje je fokusirano na mjerenje trenutne razine socijalne
kompetentnosti studenata te na razvoj socijalne kompetentnosti kroz studij. Također, naglasak
je istraživanja i na percepciji studenata o važnosti socijalnih kompetencija te na razlikama
između stručnih i socijalnih kompetencija. Rezultati pokazuju značajan razvoj empatije kroz
studij, što je jedna od glavnih sastavnica socijalnih kompetencija, ali isto tako pokazuju da se
komunikacijske vještine i vještine upravljanja konfliktima ne razvijaju značajnije tijekom
studija. S obzirom na to da se među svim navedenim (socijalnim i stručnim) kompetencijama
komunikacijske vještine navode kao najvažnije, a empatija kao najmanje važna, rezultati
istraživanja ukazuju na slabu točku sustava visokog obrazovanja – naime, komunikacijske se
vještine ne razvijaju proporcionalno s godinom studija. Rezultati studentskih anketa pokazuju
da su studenti svjesni važnosti socijalnih kompetencija u poslovnom svijetu, ocjenjujući ih
važnijima od stručnih kompetencija. Također pokazuju da je osobni nivo socijalnih
kompetencija studenata, koji se temelji na samoanalizi, dostatan za ostvarenje poslovnog
uspjeha, prema mišljenju poslodavaca i voditelja ljudskih potencijala poduzeća u Hrvatskoj.
Osim tih rezultata, disertacija donosi i druge relevantne nalaze, poput sociodemografskih
karakteristika ispitanika te razlika između studenata javnog i privatnog fakulteta. Istraživanje
pokazuje da su studenti privatnog fakulteta socijalno kompetentniji od studenata javnog
fakulteta na temelju njihove samoanalize. Rezultati ukazuju na razlike kod socijalnih
kompetencija studenata ovisno o uspješnosti studenata na studiju te učestalosti pohađanja
predavanja, kao i mnoge druge.
Konačni rezultati istraživanja ukazuju na veliku važnost socijalnih kompetencija za postizanje
napredovanja i dugoročne zapošljivosti i s aspekta studenata i s aspekta poslodavaca, ali isto
tako ukazuju na prostor za poboljšanja unutar sustava visokog obrazovanja kako bi on bio što
usklađeniji s trenutnim potrebama poslodavaca. |
Sažetak (engleski) | Nowadays almost all organisations face the challenges and changes brought about by the
modern business. Thus, we are interested to know in what degree our organisations have
evolved and what today's employers think about introducing innovations, i.e. accepting current
trends present on the world market related to affirmation of social competences.
Overall, competences are of great importance for employee's work performance success. The
basics of human resources management of every organisation is precisely resources
management system. In order to achieve the greatest efficiency of employees, it is necessary to
enable the basic preconditions for gaining efficiency, like training, mentoring, and everything
else necessary for strengthening the competences required for performing work tasks. When
talking about training, the most often opinion is that training is necessary for developing
concrete knowledge and competences required for the job at hand. However, foreign market
has become more open towards the development of some other competences, i.e. social
competences, without which it is difficult to master concrete knowledge as they represent
prerequisite for successful communication. In alignment with the abovementioned, Croatian
employers are also keeping up with the trend of on-job- training with the purpose of
strengthening not only professional, but also social competences. This research questions in
what degree employers are devoted to the development of social competences of their
employees and their importance for career promotion and long-term employability.
The theoretical part of the paper talks about the importance of competences in contemporary
society, with emphasis on the development and definition of social competences and their
comparison with professional competences. When summarizing the research results, key
professional and social competences are given and explained. Having in mind that doing
business today is based on the contacts and cooperation with other people, the most often
mentioned social competence is teamwork. Furthermore, the paper talks about the relationship
between social competences, social capital, and emotional intelligence, which are inseparable.
The full potential of emotional intelligence cannot be fulfilled without social competences,
which pave the way for gaining social capital. Moreover, the role of environment in creating
socially competent people is also emphasized. It is clear that social competences are developed
from an early age and that parents, peers and caregivers are the ones who influence them the
most. However, social development does not end here, it encompasses also higher education.
Socialization is mentioned as the first step towards the development of socially competentV
person, and it includes long, complex processes in which, interacting with the environment, an
individual develops, shapes and learns relevant forms of experiencing and behaving in a
society: beliefs, attitudes, values, rituals and customs. This paper supports the view that lifelong
learning and education, and especially higher education, are the key for success on the labour
market, whereby promotion and long-term employability are taken as measures of business
performance success. The theoretical part of the paper concludes that humans, as social and
emotional beings, find their happiness and advance in career development with the help of
social relationships.
The second part of the paper refers to the empirical research. The research is divided into two
parts and a survey was conducted for its purpose. The first part refers to the employers in the
Republic of Croatia. One hundred and thirteen employers from different size enterprises and
different economic sectors completed the survey. The second part of the survey refers to
students. Six hundred and sixty-five students of the Faculty of Economics and Business,
University of Zagreb and the University of Applied Sciences Baltazar Zaprešić completed the
survey. The participants were the first and fifth year students. In alignment with the above
mentioned, six hypothesis were created, some of which were not or were partially confirmed.
The first part of the empirical part is based on a survey conducted on a sample of employers in
the Republic of Croatia. The results of surveys have revealed a great deal of significant data.
However, the basic premise is that the importance of social competences is indisputable for
achieving career promotion and long-term employability. Looking at the overall results and
assessment of the importance of all competences from the perspective of different economic
sectors, it cannot be categorically argued that a particular sector attaches greater importance to
particular social competences for the purpose of achieving promotion or long-term
employability of employees. There are significant differences between the HR managers, as
one target group of respondents, and the top management, or the owners of organizations, as
the other target group of respondents. The results show that, on average, HR leaders gave all
competences greater importance, that is, higher grades than the top management. Despite the
fact that almost all questions and answers point to the great importance attached to social
competences in comparison with professional competences, it is concluded that it is impossible
to distinguish one from the other, that is, it is impossible to define only one type of competence
as necessary for advancement and long-term employability. The results of the survey among
employers also point to the inconsistency of employers' opinions. On one hand, social
competences are perceived as less important compared to professional competences (by theVI
average of the marks awarded). On the other hand, when asked directly whether social
competences are more important than professional ones, the vast majority of employers agreed
that they were more important.
The second part of the empirical part focuses on economics and business students of higher
education institutions, i.e. the higher education system. The research focuses on measuring the
current level of students’ social competence and on the development of social competence
through study. The emphasis of the research is also on students' perceptions of the importance
of social competences and on the differences between professional and social competences. The
results show a significant development of empathy through study, which is one of the main
components of social competences, but also reveal that communication and conflict
management skills do not develop significantly during study. Given that among all the
aforementioned (social and professional) competences, communication skills are listed as the
most important and empathy as the least important, the results of the research indicate a weak
point of the higher education system - namely, communication skills do not develop
proportionally with the years of study. The results of student surveys show that students are
aware of the importance of social competences in the business world, assessing them as more
important than professional competences. They also show that the personal level of students'
social competences, based on self-analysis, is sufficient to achieve business success, according
to the employers and HR managers of business enterprises in Croatia. In addition to these
results, the dissertation paper provides other relevant findings, such as socio demographic
characteristics of the participants and the differences between public and private university
students. The research shows that private university students are more socially competent than
public university students based on their self-analysis. The results indicate differences in
students' social competences depending on the students' performance in the study and the
frequency of class attendance, as well as many others.
The final research findings highlight the importance of social competences for career promotion
and long-term employability, both from students' and employers' point of view, but also indicate
there is room for improvement within the higher education system so that it is more aligned
with current employers' needs. |