Gospodarstvo se razvija na temelju različitih djelatnosti kojima se poduzeća bave, stoga je izrazito bitno da poduzeće bude likvidno i solventno. Likvidnost predstavlja sposobnost da poduzeće podmiruje svoje kratkoročne obaveze, dok solventnost predstavlja sposobnost poduzeća da podmiruje svoje dugoročne obveze. Za mala i srednja poduzeća vrlo je bitno da se njihova budućnost može procijeniti kako bi na vrijeme poduzeli određene preventivne postupke sprječavanja insolventnosti i stečaja poduzeća. Bilanca i račun dobiti i gubitka predstavljaju glavne financijske izvještaje u kojima se vidi „krvna slika“ svakog poduzeća. Uz pomoć izvedenih financijskih izvještaja određuju se financijski pokazatelji koji mnogo toga govore o samoj situaciji u poduzeću i na temelju kojih se može procijeniti što se može dogoditi s poduzećem u skoroj budućnosti. Ipak, postoje različiti modeli rizičnosti stečaja poduzeća koji su vjerodostojniji od subjektivne procjene na temelju izračunatih financijskih pokazatelja. Upravo je ovaj rad posvećen Ohlsonovom modelu (O-score), koji na temelju određenih formula prikazuje kolika je rizičnost poduzeća. U radu se analiziraju mala i srednja poduzeća u Hrvatskoj pomoću spomenutog modela. Cilj ovog rada je prikazati može li se Ohlson model primijeniti na hrvatsko gospodarstvo odnosno hrvatska poduzeća. Na uzorku od 273 malih i srednjih poduzeća, testiran je Ohlson model te se njegova učinkovitost može smatrati prihvatljivom. Ohlson model je učinkovitiji u procjeni insolventnih poduzeća gdje mu je stopa pogodaka 76,52%, dok mu je učinkovitost procjene solventnih poduzeća 65,96%. Ukupna učinkovitost iznosi 71,06%, stoga je prihvaćena postavljena hipoteza.