U suvremenom dobu inflacija je postala sinonim za rast razine cijena, dok je u povijesnom proučavanju ona bila usko vezana uz novac u optjecaju i razvitak novčanog sustava. S obzirom da je inflacija pojava koja se javlja u gospodarstvu, ona je uzročnikom niza posljedica čiji intenziteti ovise o intenzitetu same inflacije. Ciljevi ovog završnog rada su obraditi temeljne pojmove povezane s inflacijom i analizirati kretanja stope inflacije od 1993. do 2022. u Republici Hrvatskoj te na temelju dostupnih podataka ustanoviti u kojoj se mjeri hrvatsko gospodarstvo uspješno suočilo s gospodarskim krizama. Inflacija se uobičajeno dijeli prema njezinim uzrocima, intenzitetu ispoljavanja i mogućnošću predviđanja, a cilj antiinflacijskih programa je njezino dovođenje na željenu razinu. Hrvatsko gospodarstvo je 90-ih godina 20. st. bilo suočeno s hiperinflacijom, uvjetovanom napuštanjem tadašnjeg državnog uređenja i ratnog stradanja u kojem je Hrvatska pretrpjela znatne financijske i ljudske gubitke. Ulaskom u 2000-te godine, Hrvatska se uspjela oporaviti od recesije iz 1999. godine, a inflacija je i dalje bila blaga. Pozitivan razvojni pomak prekinut je velikom gospodarskom krizom koja je pogodila svjetsko tržište 2008. i 2009. godine, a njezine negativne posljedice snažno su pogodile i Hrvatsku. Nakon 2014. godine uslijedilo je još jedno razdoblje gospodarskog oporavka, ali su nadolazeće godine pokazale da u odnosu na europsko gospodarstvo Hrvatska i dalje zaostaje. Od 2021. godine stope inflacije ponovno su počele rasti, uzrokovane pandemijskom krizom koja je dovela do potpunog zatvaranja i smanjenja gospodarske aktivnosti tijekom 2020. godine. Sa zdravstvenom stabilizacijom i povratkom gospodarskih aktivnosti započelo je razdoblje suočavanja s negativnim posljedicama rastuće inflacije.