Jedan od ciljeva osnivačkh ugovora Europske ekonomske zajednice (EEZ) je i zajednička poljoprivredna politika svih članica Europske unije. Iz razloga što je u poslijeratnom razdoblju Europa bila u ruševinama, te je vladala ograničenost resursa i glad, narasla je velika potreba za zajedničkom poljoprivrednom politikom. Poljoprivredna politika je najstarija politika, najopsežniji i najveći program Europske unije, te zauzima najveći dio u propračunu unije odnosno oko 40%. Više od 77% prostora unije zauzimaju ruralna područja, odnosno 47% tih ruralnih područja zauzimaju poljoprivredna zemljišta, a ostalih 30% zauzimaju šume. Postoje razni oblici poljoprivrednog gospodarstva u Europskoj uniji koji obuhvaćaju intezivnu, klasičnu i organsku poljoprivredu, no ulaskom srednjeeuropskih i istočnoeuropskih Zemalja u Europsku uniju, raznolikost poljoprivrednih oblika se još više povećala. Europska unija odredila je cilj zajedničke poljoprivredne politike a to je da jamči sigurnost hrane (u kontekstu klimatskih promjena), osigurava održivi i uravnoteženi razvoj svih ruralnih područja Europske unije, uključivši i područja s teškim uvjetima proizvodnje. Zaštititi dohodak poljoprivrednika od oscilacija cijena na tržištu, osiguranje prikladnog dohotka, te pomoći poljoprivrednicima da osiguravaju dugoročnu opskrbu kvalitetnom hranom, da učine poljoprivredni sektor dugoročnijim i da održe raznolikost europskog sela, tradicije i poljoprivrednih običaja je temeljni cilj zajedničke poljoprivredne politike. Ovim radom prikazana je povijest poljoprivrede Europske unije, glavni ciljevi, mnogobrojne reforme, načela i funkcije te općenito o poljoprivredi i poljoprivrednom stanovništvu EU. Ova politika je ključna za za zaštitu budućnosti europske poljoprivrede i ruralnog života.