Cilj je svakog menadžera omogućiti rast i razvoj poduzeća, te ostvariti dodanu vrijednost za vlasnike (dioničare). U današnjem poslovnom okruženju kojeg karakteriziraju prvenstveno tržišna globalizacija, te tehnološki napredak, menadžeri imaju na raspolaganju niz kompleksnih instrumenata kojim mogu ostvariti ciljeve poduzeća i vlasnika. Jedan od tih instrumenata je i transferna cijena. Transferna cijena predstavlja instrument kojim se vrši razmjena proizvoda, roba i usluga između povezanih društava, odnosno pogona. Naime, u društvima koja su dosegla određeni stadij rasta, potrebna je decentralizacija kako bi se olakšalo upravljanje. Decentralizacijom društva često prihvaćaju multidivizionalnu organizacijsku strukturu, koja društvo raščlanjuje na centre odgovornosti ili zasebna poduzeća sa funkcionalnom organizacijskom strukturom. Njihovom vertikalnom integracijom se stvara podloga za interno tržište, koje predstavlja ekonomski prostor u kojem egzistira transferna cijena. Decentralizirana društva moraju imati kvalitetno uspostavljeni računovodstveni informacijski sustav koji će prikupljati podatke i formirati informacije o poslovnim performansama menadžera decentraliziranih centara odgovornosti i poduzeća. Najveća pogodnost transfernih cijena jest njihov distributivni učinak. Distributivni učinak omogućuje društvima koja posluju na međunarodnoj razini distribuiranje dobiti iz država sa većim poreznim opterećenjem u države sa manjim poreznim opterećenjem. Prilikom određivanja transferne cijene poduzeća mogu koristiti tržišnu, troškovnu i pregovaračku metodu. Zbog svog distributivnog učinka, transferne cijene su značajno regulirane od strane zakonodavstva pojedinih država. Stoga društva pri odabiru visine transferne cijene moraju voditi računa o ekonomskim i pravnim posljedicama