Uvjeti za ostvarivanje konkurentnosti podložni su kontinuiranim promjenama, a izvori same konkurentnosti moraju se prilagođavati, nadograđivati i usavršavati. „Natječu“ se poduzeća (mikroekonomska razina), natječu se države (makroekonomska razina), ali se i natječu regije (pitanje lokacije između mikroekonomske i makroekonomske razine). Stoga, neminovno je kako na konkurentnost u današnje vrijeme sve veći utjecaj imaju i klasteri čija je uloga vrlo važna jer se u njima generira ekonomska dodana vrijednost. Klasteri se danas koriste u industrijskom i regionalnom planiranju diljem svijeta, prije svega kao bitan izvor rasta konkurentnosti i svojevrstan „instrument“ za ostvarivanje istoga. Brojne su definicije klastera koje samo potvrđuju zanimljivost i važnost ovog koncepta. Tako se, primjerice, klasteri mogu definirati kao geografske ili industrijske grupe međusobno povezanih poduzeća i povezanih institucija koje povezuju sličnosti i komplementarnosti, no ponekad upravo različitost unutar slične djelatnosti/interesa isto predstavljaju izvrstan motiv za povezivanje u klastere. Klasteri pokreću brži i učinkovitiji regionalni ekonomski rast i razvoj, iz čega i proizlazi njihova važnost za ekonomiju neke zemlje. Koristi klastera ogledaju se i u tome da su oni temelj za uspješno restrukturiranje velikih neproduktivnih poduzeća, ublažavaju monopol te omogućuju malim poduzećima ulazak na velika inozemna tržišta. Cilj ovog rada je analizirati pojam klastera, navesti i ukratko opisati njegove vrste, prednosti i nedostatke, analizirati razvoj koncepta klastera kao izvora (regionalnog) ekonomskog razvoja u svijetu te klastere u Hrvatskoj.