| Sažetak | Ovaj rad istražuje regionalne ekonomske neravnoteže u Hrvatskoj i uspoređuje ih s drugim
zemljama Središnje i Istočne Europe. Tranzicijski procesi, iako važni za modernizaciju i
gospodarski rast, pridonijeli su povećanju regionalnih razlika unutar tih zemalja. U Hrvatskoj
su razvijenija urbana područja poput Zagreba, Splita i Rijeke iskoristila svoje infrastrukturne i
geografske prednosti, dok su ruralne i periferne regije, poput Slavonije i Like, ostale
gospodarski marginalizirane. Potonje regije se suočavaju s deindustrijalizacijom,
demografskim padom i smanjenjem životnog standarda.
Uloga Europske unije, posebice kroz Kohezijsku politiku i strukturne fondove, smanjila je te
neravnoteže. Međutim, analiza pokazuje da rezultati nisu jednako raspodijeljeni, ovisno o
kapacitetu regija da apsorbiraju sredstva i provode projekte. Razvijenije regije uspješnije su u
privlačenju i implementaciji projekata, dok manje razvijene regije zaostaju zbog
administrativnih i institucionalnih slabosti.
U radu se ističe da, kako bi se smanjile regionalne razlike, je potrebno jačati kapacitete
lokalnih institucija, ulagati u infrastrukturu, poticati inovacije i osigurati bolju apsorpciju
sredstava iz fondova EU. Primjeri iz drugih zemalja, poput Poljske i Češke, pokazuju kako
decentralizacija, jačanje regionalnih kapaciteta i fokus na inovacije mogu dovesti do
uspješnijeg smanjenja regionalnih dispariteta.
Zaključuje se da postojeći pristupi regionalnom razvoju trebaju dodatna poboljšanja kako bi
se osigurao ravnomjerniji razvoj. Buduće politike trebaju se usmjeriti na jačanje kapaciteta
slabije razvijenih regija, rješavanje demografskih problema te poticanje lokalnih inicijativa,
što će omogućiti dugoročni i održivi razvoj svih dijelova Hrvatske. |
| Sažetak (engleski) | This paper examines regional economic imbalances in Croatia and compares them with other
countries in Central and Eastern Europe. The transition processes, while crucial for modernization and economic growth, have contributed to the increase in regional disparities within
these countries. In Croatia, more developed urban areas such as Zagreb, Split, and Rijeka
have leveraged their infrastructural and geographical advantages, while rural and peripheral
regions, such as Slavonia and Lika, remain economically marginalized. These regions face
deindustrialization, demographic decline, and a reduction in living standards.
The role of the European Union, particularly through the Cohesion Policy and structural
funds, has helped reduce these imbalances. However, the analysis shows that the results are
not evenly distributed, depending on the regions' capacity to absorb funds and implement projects. More developed regions are more successful in attracting and implementing projects,
while less developed regions lag behind due to administrative and institutional weaknesses.
The paper highlights that in order to reduce regional disparities, it is necessary to strengthen
the capacity of local institutions, invest in infrastructure, encourage innovation, and ensure
better absorption of EU funds. Examples from other countries, such as Poland and the Czech
Republic, demonstrate how decentralization, strengthening regional capacities, and focusing
on innovation can lead to a more successful reduction of regional disparities.
It is concluded that the current approaches to regional development require further improvements to ensure a more balanced development. Future policies should focus on strengthening
the capacities of less developed regions, addressing demographic challenges, and promoting
local initiatives, which will enable long-term and sustainable development in all parts of
Croatia. |
