Ovaj se rad bavi kulturalnim specifičnostima u poslovnom komuniciranju. I kultura i poslovno komuniciranje složeni su pojmovi, a kada se ta dva pojma promatraju zajedno, na vidjelo izlaze brojne kulturalne specifičnosti u poslovnom komuniciranju. U različitim su kulturama tako prisutne i različite kulturalne specifičnosti koje se odražavaju i na poslovno komuniciranje. Preduvjet za uspješno poslovno komuniciranje poznavanje je i uvažavanje tih specifičnosti. One se mogu pojaviti u svim temeljnim oblicima komunikacije, u verbalnoj, neverbalnoj i pisanoj, no najizraženije su specifičnosti vezane uz neverbalno komuniciranje. Tako postoji niz karakteristika prema kojima se kulture razlikuju u neverbalnom komuniciranju. Kulture mogu biti različitog konteksta, pa se tako razlikuju kulture visokog i niskog konteksta. Kulture višeg i visokog konteksta iziskuju više znanja, sposobnosti i vještina kako bi se poruke mogle pravilno prenijeti i razumjeti. Kada komuniciraju pripadnici različitih kultura zapravo se govori o interkulturalnoj komunikaciji. Kako bi takva komunikacija bila uspješna, govornici moraju posjedovati određene interkulturalne kompetencije. U praktičnom dijelu rada kao primjer kulture visokog konteksta naveden je Japan, dok je kao primjer kulture niskog konteksta navedena Njemačka. Potvrđeno je kako kultura visokog konteksta ima znatno više kulturalnih specifičnosti u poslovnom komuniciranju.