Zlato je tisućama godina služilo kao novac pretežito zbog prednosti koju posjeduje u usporedbi sa ostalim oblicima robnog novca. Neke od prednosti zlata su su: malena težina, visoka vrijednost, prenosivost te stabilnost i trajnost. No, još jedna pozitivna stvar kod zlata je ta što je njegova količina ograničena te se zlatne kovanice nisu mogle kovati u neograničenim količinama. Zbog toga je imao veliko povjerenje javnosti te su ljudi svoje bogatstvo čuvali u zlatu u trezorima banaka. Pojava novog monetarnog sustava u 18. stoljeću temeljila se baš na zlatu te se fiksna vrijednost zlata ustanovila u terminima američkog dolara. Sa novim monetarnim sustavom kreće nova era svjetske ekonomije. Monetarne vlasti svake zemlje u sustavu zlatnog standarda fiksiraju cijenu zlata u terminima nacionalne valute i preuzimaju obvezu da kupuju ili prodaju zlato po toj cijeni. Na taj se način uspostavio fiksni odnos između nacionalnih valuta posredstvom njihovih fiksnih odnosa prema zlatu. Tijekom trajanja zlatnog standarda javljaju se tri najbitnija valutna sustava, a to su sustav zlatne valute sa zlatom u optjecaju, sustav zlatne valute na bazi zlatnih poluga te sustav zlatne valute na bazi zlatnih deviza. No, kao i ostali sustavi zlatni standard doživljava slom te ga većina država napušta tijekom Prvog svjetskog rata. Nakon toga, većina država se vraća zlatnom standardu jer im je odgovaralo vezivanje valuta uz zlato koje je uvijek imalo stabilnu vrijednost. Tijekom Velike Depresije, zlatni standard doživljava novi krah zbog velike nezaposlenosti i siromaštva.